POST NA KAZA

Post na kaza znači post koji postimo - dan za dan - i koji možemo postiti uzastopno ili različitim danima. U slučaju da nastupi Ramazan, dok postimo naizmjenično (s prekidima), prvo postimo Ramazan. Neko ko je toliko star da do smrti nije u stanju postiti Ramazan ili svoj kaza post, kao i neko ko je teško bolestan i za čije ozdravljenje nema nade, mora jesti u tajnosti. Ako je takva osoba bogata ona će dati za svaki dan jednu fitru, jednom ili više siromaha, odnosno, 520 dirhama [sedam stotina i pedeset grama] pšeničnog brašna ili ekvivalentnu vrijednost u zlatu ili srebru. Takođe je dozvoljeno dati i cijelu sumu jednom siromahu, na početku ili na kraju Ramazana. Ako takva osoba ozdravi - nakon što je dala fid’ju (otkupninu), ona će postiti Ramazan, a propuštene dane će napostiti na kaza. Ako ona (takva osoba) umre bez fid’je ona treba da [pred smrt] zatraži da se za nju učini iskat. Ako je osoba siromašna ona ne daje fid’ju. Ona čini dovu. Ako stara ili bolesna osoba nije u stanju postiti ljeti ili zimi ona posti kada god joj odgovara, na kaza. Neko ko ne može klanjati stojeći namaz - dok posti, on posti i klanja namaz sjedeći. Ako neko prekine post, ili ako dijete dođe u pubertet, ili ako kafir postane musliman, ili ako se musafir (putnik) vrati svojoj kući, ili ako žena (koja ima menstruaciju) postane čista, oni (od tog momenta - pa do zalaska sunca) ne smiju jesti, piti itd., isto kao da poste. Musafir i žena će kasnije napostiti na kaza.

VJEROVATI KADER (5)

[Allah dželle-šanuhu takođe hoće i stvara dobre i korisne želje Svojih robova koje On voli i sažaljeva. On niti hoće da stvori niti želi da se njihove zle i štetne želje ostvare. Djela ovih Njemu dragih robova su uvijek dobra i korisna. Oni se žaloste zato što nisu bili u stanju da urade više, međutim, kada bi razmislili i shvatili da ta djela nisu stvorena zato što su štetna oni se ne bi žalostili. Oni bi trebali, umjesto da žale, biti zadovoljni sa takvom situacijom i puno se zahvaljivati (činiti šukr) Allahu dželle-šanuhu zato što je On u htio u vječnoj prošlosti (ezelu) da stvori čovjekov slobodni izbor (ihtijar) nakon što su njihova srca dobrovoljno odabrala (učinila ihtijar) i poželjela (irade). Allah dželle-šanuhu je to tako htio. Da On to nije tako htio u vječnoj prošlosti (u ezelu) On bi uvijek, čak i naše izabrane radnje, stvarao, silom, nehotično, i bez naše volje. Njegovo stvaranje naših izabranih i svjesnih radnji nakon što smo ih mi poželjeli je zato što je On to tako htio u vječnoj prošlosti (ezelu). Dakle, Njegova volja (irade) je jedini dominantni faktor.]

Čovjekove svjesne radnje se dešavaju na dva načina. Prvo su umiješani čovjekov srčani izbor (ihtijar), želja (irade) i moć (kudret). Čovjekova djela se zato nazivaju kesb (sticanje). Kesb je čovjekov atribut. Drugo je Allahovo dželle-šanuhu stvaranje. Allahova dželle-šanuhu naređenja (emr), zabrane, sevabi (onosvjetske nagrade) i azabi (kazne, patnje) su zato što čovjek ima kesb. Allah dželle-šanuhu kaže u značenju devedeset šestog ajeti kerima sure Saffat, “Allah dželle-šanuhu je stvorio i vas i vaša djela.” Ovaj ajeti kerim ne samo da pokazuje da ljudi imaju kesb, to jest da oni srcem žele svoja djela već i to da oni u svojim djelima i poslovima imaju i irade-i džuz’ijje (to jest djelomičnu slobodnu volju) i da ih niko ne tjera da ih oni rade. Ona se zato zovu ljudska djela. Na primjer, kažemo, Alija je udario i razbio. To nam u isto vrijeme pokazuje i da je sve stvoreno sa kazaom i kaderom.