MORAMO DA PRVO ISPRAVI  VJEROVANJE

 Imam-i Rabbani “rahmetullahi alejh” piše u stotinu devedeset trećem pismu, prvog toma u svojoj knjizi Mektubat:

“Mukellef to jeste, pametna i polno zrela osobamora da prvo ispravi i’tikad (vjerovanje) svog imana. Dakle, mukellef treba da nauči akaidsko znanje (osnove vjerovanja) onako kako su alimi Ehl-i sunneta napisali i da prilagodi svoje vjerovanje njihovim učenjima. Da Allah dželle šanuhu obilno nagradi ove velike alime zanjihov trud! Amin. Na Kijametu ćemo samo moći izbjeći Džehennemski azab ako naučimo ovo znanje i vjerujemo onako kako su ovi veliki ljudi ispravno zaključili. (Oni koji slijede njihov put se zovu Sunnije.) Hadis-i šerif kaže da će se samo jedna grupa spasiti Džehennemske vatre. Ta grupa su oni muslimani koji slijede ove velike alime. Pravi muslimani, koji slijede put Resulullaha “sallallahu alejhi ve sellem” i njegovih Ashaba “ridvanullahi alejhim edžma’in”, su samo ovi muslimani.

Nakon sto smo ispravili akaid, učenja koja se moraju vjerovati, trebamo da iz knjiga fikha, koje su napisali alimi Ehl-i sunneta, naučimo i poštujemo halal, haram, farz, vadžib, sunnet, mendub i mekruh.

ČETIRI MEZHEBA

Ehli sunnet grupa se u odnosu na fikh (tj. amel, ibadet) sastoji iz četiri mezheba. Prvi je Hanefi mezheb, čiji je osnivač imam a’zam Ebu Hanifa Nu’man bin Sabit rahmetullahi alejh. ‘Hanif’ znači ‘osoba koja ispravno vjeruje i koja je prionula za islam’. ‘Abu Hanifa’ znači ‘otac pravih muslimana’. Imam a’zam nije imao kčerku ‘Hanifu’. Drugi mezheb ehli sunneta je Maliki mezheb. Njegov osnivač je imam Malik bin Enes rahmetullahi alejh. Treći je Šafi’i mezheb a njegov osnivač je imam Muhammed bin Idris Šafi’i rahmetullahi alejh. Hazreti Šafi’i, jedan ashab, je bio djed imamovog djeda. Njegov se mezheb iz ovog razloga zove šafi’i. Četvrti je Hanbeli mezheb a njegov osnivač je Ahmed bin Hanbel rahmetullahi alejh. [Kako je napisano u predgovoru Ibni Abidinove knjige Redd-ul-muhtar, redoslijed godina rođenja ova četiri imama rahmetullahi alejhim je: imam a’zam 80., Malik 90., Šafi’i 150., Ahmed 164. godine po Hidžri a respektivni redoslijed njihovog preselenja na na ahiret je, 150. (767.), 179., 204. i 241., po Hidžri.]

Između ova četiri mezheba nema razlike u odnosu na vjerovanje (i’tikad). Oni svi pripadaju ehli sunnet mezhebu. Njihova vjerovanja kao i temelj njihove vjere su isti. Ova četiri imama muslimana su bili veliki i poznati mudžtehidi kojima su svi vjerovali. Oni se po pitanju šerijata (muamelata, ibadeta) nisu složili u izvjesnim manjim (idžtihadskim) stvarima.

[Danas se oni, koji se nazivaju muslimanima i koji su poznati kao pripadnici Muhammedovog ummeta, skoro isključivo sastoje od pripadnika ehli sunneta, ši’ija i vehabija. Zindici (kafiri) koje su Englezi osnovali u Indiji, odnosno, ahmedijje (kadijani), bahaije, i teblig-i džema’at (ili tablih džemat), nemaju veze sa islamom. Ove tri grupe su skrenule sa pravog puta, zalutale, i odvojile se od ehli sunneta.]