VELIKI GRIJESI

 Veliki grijesi su oni za koje je predviđena oštra kazna ali oni ipak ne izvode iz vjere (dina) odnosno počinilac tih grijeha nije prestao biti musliman, ali je zaslužio oštru kaznu pa je potrebno da se za te grijehe pokaje. Spomenućemo neke velike grijehe koji se najčešće čine;

1- Piti i proizvoditi alkoholna pića i droge, baviti se njihovom prodajomi posluživanjem.

2- Jesti svinjsko meso i prerađevine od ovog mesa.

3- Vrijeđati i nepoštovati roditelje, kao i ne brinuti se za njihovo izdržavanje ako su siromašni.

4- Ubiti čovjeka osim u nužnoj odbrani.

5- Lagati

6- Ne htjeti istinu svjedočiti.

7- Krivo svjedočiti i krivo se zaklinjati.

8- Biti dvoličan.

9- Zinaluk činiti odnosno stupati u vanbračne spolne odnose.

10- Prisvajati tuđu imovinu, otimati i uništavati.

11- Krasti i krivo mjeriti.

12- Drugog vrijeđati.

13- Životinje spaljivati na vatri ili na neki drugi način mučiti.

14- Klevetati i tuđe mane iznositi i širiti (gibet).

15- Prenositi tuđe riječi i time zavađati imržnju sijati (nemime).

16- Zavidjeti željeti da nekome nestane neko dobro (hased).

17- Biti ohol tj. praviti se velikim i precjenjivati se, a druge ponižavati (kibr).

18- Drugom zlo spremati.

19- Biti škrt tj. ne izvršavati svoje imovinske obaveze.

20- Ne bojatise Allahov dželle šanuhu kazne.

21- Vračati i vračarima vjerovati.

22- Isključiti iz nasleđa nekoga.

23- Namaz ne klanjati post, zekat, hadž ne izvršavati.

24 -Izvršiti samoubistvo.

TREBA DA VOLIMO SVE ESHABA

Za ljude koji spoznaju vrijednosti i vrline Resulullahovih alejhisselam ashaba, koji ih sve vole, ukazuju im poštovanje i koji slijede njihov put kaže se da pripadaju ehl-i sunnetu. Oni koji govore da vole samo pojedine ashabe, a ostale da ne vole nego ih omalovazavaju i ne slijede njihov put, nazivaju se (šijama) ili (rafizima). Rafiza ima najviše u Iranu, Indiji i Iraku. Pojedini od njih, radi varanja ispravnih vjernika (alevija), sebe predstavljaju (alevijama). Međutim, (alevi) označava muslimana koji voli hazreti Aliju “radijallahu anh”. Da bi se nekoga voljelo treba slijediti njegov put i voljeti one koje on voli, a da navedene osobe vole hazreti Aliju “radijallahu anh” slijedili bi njegov put i voljeli bi sve časne ashabe (radijallahu teala anhum edžmain) kao što ih je volio i hazreti Alija “radijallahu anh”. Allah dželle šanuhu, u Kur’anu kaže (da su muslimani braća), a posljednji ajet sure Feth govori o tome da su se (časni ashabi međusobno voljeli). Zato nepoštivanje samo jednog od ashaba (radijallahu teala anhum edžmain) a pogotovu ispoljavanje neprijateljstva prema njemu, istovremeno znači i nevjerovanje u Kur’an-i kerim. Ehl-i sunnetska ulema je dobro razumjela vrijednosti i vrline časnih ashaba “radijallahu teala anhum edžmain” i propisala da ih sve treba voljeti. Time su vjernike spasili od katastrofe.