SELEFIJJE

Ustad (muallim, profesor) Ibni Halife Alivi, koji je diplomirao na Islamskom Univerzitetu Džamiul-ezher u Egiptu, je napisao u svojoj knjizi Akidet-us-selef-i vel halef, “Kako alleme Ebu Zuhre piše u svojoj knjizi Tarih-ul mezahib-il-islamijje izvjesni ljudi, koji su se u četvrtom stoljeću po hidžri odvojili od hanbeli mezheba, sebe nazivaju Selefijjin. Ebulferdž Ibnuldževzi kao i mnogi drugi alimi hanbeli mezheba su nastojali da spriječe ovu fitnu da se ne bi širila i proglasili su da ovi selefi ne slijede. Selef-i salihin nego da su oni bidat ehli(krivovjerci), pripadnici grupe mudžessime. Ibni Tejmijje je ponovo, u sedmom stoljeću, raspalio ovu fitnu. U ovoj knjizi je, koja ima 340 stranica, detaljno odgovoreno na nekoliko bidata selefa i vehhabija kao i na njihove klevete protiv Ehl-i sunneta.

Nemezheblije su usvojili ime Selefijje. Oni zovu Ibni Tejmijje veliki imam selefa. Ovo je ispravno u jednom smislu pošto izraz Selef prije njega nije postojao. Postojali su Selef-i salihin čiji je mezheb bio Ehl-i sunnet.Ibni Tejmijjino krivovjerstvo služi kao izvor Vehhabijama i drugim nemezheblijama.

NEMOJTE TAKO GOVORITI

Jednog jutra je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem razgovarao sa svojim časnim drugovima (ashabima kiram) kad je jedan jak mladić prošao pored njih i u ušao u svoju radnju. Neki od njih rekoše da bi mu bolje bilo da im se pridružio, da šta nauči, umjesto što je tako rano otišao da zarađuje dunjaluk. Na to je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao, “Nemojte tako govoriti! Ako on ide da on i njegovi roditelji i ukućani nisu oskudni njegov svaki korak je ibadet. Ako mu je namjera da bude arogantan prema drugima on je sa šejtanom (đavolom, sotonom).”