Untitled Document

TREBA BITI MAGARAC PA RAZUMJETI

Timurlenk dobi na poklon jednog krupnog i lijepog magarca. Svi ljudi iz Timurlenkove svite pohvališe ponešto u magarca, a kad je došao na red na Hodžu, on reće: - Ja vidim u ove lijepe životinje jednu veliku sposobnost. Ćinimi se da bi se ona mogla naučiti da čita! Poslije dugog raspravljanja Hodža dobi dozvolu da magarca vodi svojoj kući na nekoliko dana radi učenja u ćitanju.Uzmagarca Timurlenk dadeHodži i navaca za trošak.Određenog dana dovede Hodžamagarca da se vidi sta je naučio. Odvede magarca do jednog stola u sredini na kome je stajala knjiga sa velikim koricama. Magarac stade odmah da prevrće jezikom listove knjige. Prevratao je tako dok najzad ne podiže glavu i ne zareve. Hodža se nasmija i reče: - Eto ste vidjeli i čuli da magarac čita! Tada neki rekoše: - Mi nismo od tog čitanja ništa razumjeli! Hodža se ne dade zbuniti, nego reče: - Da bi se to razumjelo, treba bit magarac! Timurlenku se ovo veoma dopade pa upita Hodžu kako je on to izveo. Hodža mu objasni: Dao sam da se od koze napravi ona velika knjiga. Među listove stavio sammalo ječma.Otvarao sammu listove, a on je tražio i jeo ječam. Tako jemagarac počeo, da bi našao ječam, da sam jezikom prevrće listove. Među neke listove nisam stavljao ječma. Na tim bi mjestima magarac počeo da reve. Pošto samga na ovo naučio, držao samga gladna dva dana, pa samga onda doveo pred tebe.On je otvarao listove, a kad nije našao ječma, zarevao je! Timurlenk ga zbog ove oštroumnosti obdari bolje nego se Hodža nadao.