Untitled Document

MUKERREM KABE I MEKKE (2)

Kaba je već godinama bila zaboravljena. Jednog dana Ibrahim alejhisselam Hadžeru i sina Ismaila uzima i dovodi u dolinu. Kazao je “Ovdje vasmoramostaviti”.Hadžer je teške dane preživjela. Ismail je još bio beba. Nisu imali ništa ni da jedu ni da piju. Hadžera je pošla da traži da jedu ali nigdje nije imalo ništa, čak ni jedne suhe travke nije našla. Kad se je vratila sina Ismaila nije našla. Ponovo je se trčeći vratila na mjesto gdje je išla trazila hranu. Trčeći čula je glas ispred sebe je ugledala Džebrail alejhisselam. Tad je ugledala. Gdje su bile bebine noge pocela je izvirati voda. Htjela je da vikne “Zem” stani “zem!.. zem!.. Džebrail alejhisselamsmješkajuči se “ostovi neka teče . Ona voda će teći i nikad se neće potrošiti”

“zemzem” ne samo da gasi žed, gladne nahrani, pomogne zabrinutima.

ODLAZAK NA HADŽ S LJUBAVLJU

Jedan čovjek iz istočnog Turkistana priča cijeli život sam maštao otome da odem na hadž i posjetim sveta mjesta: Kada je došlo stanje da sam toliko želio nijet sam učinio. Kineska vlada prema našoj vjeri i običajima se protivila. Sa prijateljima koje sam imao u Turskoj sam se dopisivao. Oni sume pozvali u Istanbul. Danima samobilazio i raspitivao se dok sam na kraju dobio dozvolu da uzmem turistički pasoš. Da bi to završio nije ostao službenik kome nisam dao pare. Sad su ovi dokumenti trebali da odu u Urumću posle u Peking. Rekli su mu ako ne budeš ovo pratio dugo traje. Došavši u Urumću tek sam vidio koliko mrze muslimane. U hotelima ne daju mjesto, pa sam bio prinuđen da mjesecima ležim po parkovima, ulicama. Kad sam završio posao u Urumću otišao samu Peking. Peking je u daljen 4000 kmput vozom je trajao 5 dana. Došavši U peking 12 hotela sam obišao, bili su poluprazni ali sobu za spavanje ne daju. Kinezi što stignu jedu, ne paze na čistoću u Pekingu samteške dane proveo. Uz nasilje i maltretiranje pasoš sam na kraju dobio. Da više ne dužim, sve do granice sam učio dove da se ne bi šta iskomplikovalo. Allahu teala mi je pomogau pa sam prešao u Pakistan. U Pakistanu je tad 1352 osobe prešlo od toga samo je 832 osobe mogloje otići na hadž. Ovi ostali među kojima sam i ja bio nisu imali dovoljno para.