SEDŽDE-I TILAVET
Vadžib je učiniti sedždu, kada se prouči u Kuranu (ajet-i sedžde), tj. ajet, u kojem se spomina sedžda. Takvih ajeta u Kuranu ima 14 (četrnest), i kod svakog je sa strane, na listu Kurana, označeno, da treba sedždu učiniti.
Vadžib je učiniti sedžde-i tilavet i onome, koji prouči dotično aje, kao i onome, koji ga sluša. Ovom prilikom čini se samo jedna sedžde, (samo se jedanput padne ničice) Kada se pođe na sedždu i kada se ustaje sa sedžde, izgoveri se tekbir (Allahu ekber), isto kao i kod namaske sedžde. Prilikom izgovoranje tekbira, ne treba dizati ruke i formirati safove, nego gdje je ko zatekne, tu će i sedždu učiniti. Kad se u namazu prouči (ajet-i sedžde) treba odmah sedždu učiniti.
NAMAZ BOLESNIKA
Bolesnik, koji ne može namaz klanjati stojeći, klanjaće sjedeći, obavlajući ruku i sedždu onako kako mu je zgodno. Ako ne može obavljati ni ruku a ni sedžde, učiniće to išaretom, tj. micanjem glave, sagnuvši je malo niže za sedždu nego za ruku.
To je potrebno učiniti, jer mu bez toga namaz ne bi valjao. Ako bolesnik ne može klanjati ni sjedeći, onda će klanjati ležeći, okrenuvši glavu prema Kibli. Ne može li klanjati, zbog teške bolesti, ni išaretom, a to potraje više od dvadeset i četiri sata onda sa te osobe spada ova dužnost, pa kada ozdravi, neće ni naklanjavati namaze, koji su joj prošli u takvom bolesničkom stanju.