LJUDI SU STVORENI SLABI
Kada Uleme-i kebir (dinski velikana Ehl-i sunneta) kažu, da svako ima moć (kudret) i želju (irade), oni tim ne misle da čovjek može da radi šta hoće, i ne radi šta neće, i kako neće. Biti ovakav ne znači biti rob. Značenje Uleme-i kebir je da ljudi, mogu izvršavati što im je emr učinjeno (naređeno). Na primjer, ljudi mogu pet puta dnevno klanjati namaz. Oni mogu dati četrdeseti dio imovine kao zekat. Ljudi mogu postiti jedan od dvanaest mjeseci. Onaj ko ima dovoljno para za putavanje i hranu, može jednom u životu obaviti hadždž. Isto tako ljudi mogu izvršavati šeriatska pravila. Allahu teala, koji je tako milostiv, je ljudima koji su tako slabi, i bez nejaki, naredio od svog ibadeta samo najlakši i najbezmučniji. On kaže u Kur'an-i kerimu, "Allahu teala za vas želi olakšicu a ne tegobu". Udrugom Ajet-i kerimu se kaže, "Allahu teala vam želi da naredi ono što je hafif (lako) i bez muke. Ljudi su stvoreni zaif (slabi) i bez kuvveta (nejaki)." Ovdje objašnjavamo "U dinu nemasile, primore, ni tegobe). Ova izreka znači "Allahu teala ja naredio lagane stvari". Ona ne znači "Neka svako radi kako hoće, i ne radi, što je teško njegovom nefsu, neka mjenja ibadet kako mu se sviđa.