Untitled Document

PRIZNANJA ENGLESKOG SPIJINA (1)

1710 godine u cilju rasparsčaveja Müslimana mene su kao Engleskog špijuna paslali u Istanbul. U Istanbulu samproveo dvije godine učeći Turski jezik, Arapski jezik i Kur’an. Kad samse posli dvije godine vratio u Englesku, oni su me odmah kao špijuna poslali u Irak. Čim sam stigao u Basru, vidjevši Muslimane odmah samotišao u džamiju. Tamo sam pod kiriju iznajmio jednu sobu kod jednog stolara sam našao posao. U ovaj dućan je često dolazio Abdulvehhabin sinMuhammed koji je bio učenik. Bio je protivOsmanliskog carstva. Samsebi se jemnogo sviđao. On je sam sebi stvarao neke vizije. Mnogo ga je bilo lako uloviti. Toko da smo se nas avojića duboko sprijateljili. Ja samga hvalio.Rekao sammu: “Mislim da češ ti biti taj koji će uzvisiti Islam . Sa njim smo dali odluku da Kur’an prema svojim idejama, vizijama mišljenjima promjenimo”. Imao je veliki prohtjev za ženama. To sam znao i iskoristio. Predložio sam mu da uzmemo po jednu prolaznu ženu prihvatio je ovo mi je bila velika prilika za dalje razbijanje Muslimanskog jedinstva. Odmah sam poslao pismo u ministarstva da pošalju žene oni su poslali jednu hrišćanku kojoj su dali ime Safija. Safija ga je odmah osvojila. Ovaj momak je već protiv islama i dina se baš usmjerio.