UČENJE ILAHIJA
Alija Nametak je zabilježio i opisao jedan običaj u Mostaru po kome su se u ramazanskim večerima, izmedu iftara i teravije, okupljala djeca i u grupama, hodajući po mahalama, naglas učila ovu brojalicu:
"Kad ramazan nastane,
Svako dobro pastane,
Meleki se otvore,
šejtani se zatvore,
Samo jedan ostane,
Sikiricu nosa,
Sitnu dicu gona (gonja)."
Nametak dalje navodi i kaže da su kasnije generacije pjevale ovu pjesmicu i na kraju dodavale još ova dva stiha:
"Uči, uči hodže,
klanjaj, klanjaj badže!"
Na kraju Nametak kaže da su, pored navedene pjesmice, pjevali sljedeću ilahiju na arapskom jeziku. Gornja ilahija u prijedovu na naš jezik znači:
"Smiluj se na moje stanje i moj položaj, o Uzvišeni, oprosti mi grijehe moja, o Veličanstveni,
O Ti koji svemu Svoje blagodati pružaš, o Ti koji sve izdržavaš,
O Allahu, o Allahov Milosniče!"