ZAR NE MOŽE KAZAN DA PROVRI NA SVIJEĆI
Dogovore se susjedi da natjeraju Nasrudin- hodžu da im priredi gozbu. Pozovu hodžu i kažu mu:
- Da se okladimo, Hodža, da nečeš moći uraditi što ti mi kažemo! Hodža zapita šta je to, a oni mu rekoše: -Nečeš moći da na pazaru prestojiš od mraka do zore. Ako to mogneš, mi ćemo tebi prirediti gozbu; ako ne mogneš, ti ćeš je prirediti nama. Ne smiješ uza se imati nikakve vatre. Na tebe će se paziti iz obliznjih kuća. Zato dobro smisli i promisli. Hodža reče: - Ne bih se nipošto upustao u ovakve besposlice, ali kad baš hoćete, ja cu vam pokazati sta mogu. Najzad odrede mjesto gdje će Hodža stajati i odrede džamiju gdje će se u zoru sastati da vide ko je izgubio.Hodža prestaja od mraka do same zore na određenom mjestu i u zoru se sastade u džamiji sa prijateljima. Prijatelji ga upitaju kako je noć proveo. - Strasno je bilo. Cijelu noć bila je velika mečava. Sve je bilo pod snijegomi umraku. Samo se vidjelo svjetlo svijeće u nekoj dalekoj kući. Čim je Hodža ovo rekao, njegovi susjedi povikaše: - Izgubio si Hodža! Dogovorili smo se da ne smije bit nikakave vatre. A ti si se na onom svjetlu grijao preko noći. Svi potvrdiše da je Hodža izgubio, te je presudeno da Hodža priredi gozbu. Sutra naveće Hodžina se kuća dupke napuni. Susjedi čekaju, ali od jela ni traga. Najzad iziđu na dvorište da potraže Hodžu. Pogledaju i imaju šta da vide... Hodža objesio jedan veliki kazan o jedno veliko drvo, a pod kazanomzapalio svijeću, pa sjeo i promatra. Ovi ga zapitaju: - Šta je to Hodža? Šta radiš?AHodža odgovori: - Šta bih drugo radio: pripravljamvamjelo! - Pa čovjeće, ti si objesio čitav kazan na nebesa, a pod njega zapalio svijeću! Kako će od jedne svijeće na toj daljini da provri jelo u kazanu?! Hodža imodgovori: - Kako ste vi zaboravni! Prije dva dana, poslije one noći što samja namečavi probdio na pazaru, rekli ste da sam se grijao prema svjetlu one daleke svijece što je tinjala u noći. Sada ne vjerujete da kazan može da provri od svjeće na ovoj blizini!
.
Vrijeme je kao jedan oštar mač. Važne poslove trebamo danas završiti, nevažne poslove trebamo sutra ostaviti.
İmam-ı Rabbani
(Rahmetullahi alejh)