SAVJET - ODAKLE DIN MOŽEMO DA NAUČİMO
Naučiti farz (stroga islamska vjerska dužnost) i vadžip ( drugostepena islamska dužnost) nenaučiti fikih ( sva saznanja o İslamu) je grijeh.
Kur’an-i kerim naučiti napamet je farz isto kao što je klanjati namaz farz. Kad se ovo nauči posle toga dolazi farz- i ajn tj. Svaki Musliman treba da zna farzove i da to izvršava. Kod ibadeta i kupoprodaje naučiti potrebna islamska saznanja je farz. Svako prema svome poslu potrebne farz- i ajn treba da nauči.
Fikih saznanja ostavivši, a baviti se sa tefsirom ( samostalni prevod ajeta ) je greška. Iztefsira se uče kratke pričice i savjeti, fikih se ne može naučiti. Fikih saznanja čitajući naučimo šta je haram, šta je halal. Što više fikih saznanja naučiti je sevapnije od nafile ibadet. Nafile (nije ni farz ni vadžib). Kad se naući dosta fikih saznanja, osobenosti Allaha teala život evlije, ono što je sevap i grijeh. Ovo čitajući u srcu nam se dobročinstvo povećava.
İslamski naučinici, duboka islamska saznaja iz ajeta, izgovorenih riječi, iz Hadis- i šerifa su izvadili, kad su to obradili i pripremili napisali su İslamske knjige. Islamske knjige ostaviti, Islamska saznanja učiti iz samostalnih prevoda ajeta nije džaiz. Neko ko nije Islamski naučnik. Islamska saznanja iz Kur’ana i prevoda ajeta je naučiti nemoguće.
Saznanja koja su data o ulasku u Džehennem ako se progrešno prevedu odvedu na pogrešan put. Hadis-i šerif ovako kaže: « Kur’an- i Kerim ko prema svome nahođenju prevede je bezbožnik».
ISPOD KIŠE SUH
Dode Nasrudin-hodza svome prijatelju begu, koji se upravo tada spremao u lov. Pošto se i Hodzi odvazi da pode s begom u lov, dadoše mu nekakvu staru kljusinu, te pojahaše i odoše. Kad se vratiše iz lova zaokupi ih kiša, te svaki podbode konja i pobjeze od kiše, a Hodza na svojoj kljusini osta. Kad se iskupiše u konaku, svi ponešto mokri, a Hodza sasvim suh. To svima bijaše zacudo te pitahu Hodzu za to, a on im odgovori da mu je konj neizmjerno dobar i brz, pa da ga je za vremena uklonio ispod kiše. Beg toga konja odabra u posebnu štalu, te kad podose drugi put u lov on istog konja pajaha. Slucajno ih opet kiša okupi, te svi na svojim konjima pobjegoše, a beg na svom osta. Ljut što je okiso, odmah dozva Hodzu, te sasu vatru na nj:
- Kako ti smiješ lagati da je ovaj konj dobar, kad evo ja danas sav okiso?!
- Pa zar nisi umio svuci sa sebe haljina i metnuti ih poda se -rece Hodza- pa ne bi okiso kao ni ja!