ISTORIA - OSMANLIJSKU RUKU POLJUBITI
U buni od 1960 godine (u Tursku) clan Narodnog Ujedinjenog Komiteta Ahmed Er, posle je u Libiji u Postojećoj Turskoj Ambasadi radio kao Državni Savjetodavac. Povremeno je u Libiji putovao.
Na takvom jednom putovanju, u mihmandi (sačuvan) u jednom gradiću, rečeno mu je da se tu nalazi jedan stari i poznati Šejh (oni su spicijalisti u İslamu-evlija), njega posjetiti čuo je da od toga bude mnogo koristi.
Prilično mirno jedno mjesto, iza jednog stabla naslonjen, 80 godina, bijele brade ama na prvi pogled dobro držeći ugledali su šejha.
Ahmet Er samog sebe predstavljajuci, tražio je dozvolu da mu poljubi ruku. Na ovo je šejh Ahmet Eru rekao:
«Pravo je da ja tebi poljubim ruku»
Ovako rekavši poljubio mu je ruku.
Ahmet Er je Njegovu ruku poljubio.
Šejh je upitao Ahmet Era:
«Koji od nas je sad sa većom koristi?»
Ahmet Er odgovara:
«Ja sam sa većom koristi. Jer ja sam poljubio ruku od jednog Muslimankog šejha.
-Šejh mu je ovaj odgovor dao:
-Ne, ja sam sa većom moristi. Ti si u jednog pjeskovitoj nemaštini poljubio ruku jednog Muslimana, a ja sam jednu dostojanstvenu i časnu Osmanlijsku ruku poljubio.
KRATKE ŠALE - AL’ JA SE NE SLAŽEM
Popeo se jednom Hodža na perdu ćuprije, ko hoće bajagi skoćiti u nabujalu rijeku, a ustvari merak mu je bio iškusati i naljutiti čaršiju.
Sva se čaršija iskupila namostu da gleda i uživa, aHodža viknu:
- Hoću l' skočiti?
- De, Hodža-povikase uglas.
- Ima l' iko protiv?
Čaršija sutnjom odgovori,
a Hodža će na to:
- Ama ja sam protiv i siđje s perde na veliko razoćarenje svijetine koja se ljuta raziđje.