PRIČA - NASRUDIN- HODŽAO ŽENID BI

 Imao seljanin već odrasla sina, pa ga upita hoće li se ženiti.
- Hoću- odvratimu sin- jer je sad baš lijepa prilika. Ima u našem selu jedna djevojka i jedna udovica i jedna raspuštenica; a ti češ me naučiti, koju ću uzeti!
- Ja te ne znam naučiti- odvrati mu otac- ali imam jednog prijatelja u gradu, on će te savjetovati.
Kad je mladić došao u grad, on pripovijedi onome prijatelju sve po redu.
-Ni ja te ne umijemsavjetovati- odvrati ovaj- ali u ovom je gradu Nasrudin; potraži ga, on će te savjetovati.
Mladić je tražio Nasrudina, ali niko ne zna damu kaže gdje je.
Najedanput naidje na jednu gomilu djece koja igrahu trku konjsku.
Mladić upita jednoga od njih za Nasrudina.
- Ja sam-odvrati dječak, ustezući konja.
Mladić vidi da nije kud, iako jemali, svemu pripovijedi.
ANasrudin mu odgovori:
- Ako ćes djevojku, ti znaš; ako ćeš udovicu, ona zna; - a kad je htio da spomene pustenicu, on ga udari štapom po nogama, pa podje igrajuči konja.
Mladić podje nezadovoljan očevu prijatelju pamu reće:
- Nije me otac poslao da me upučuješ djeci da se brukaju sa mnom, već da me ti savjetuješ!
Zatim mu isprića, šta mu je Nasrudin odgovorio.

Nauka je od imetka više hajirli. Nauka tebe čuva, ti čuvaj imetak. Čuvari od imetka umiru, čuvari nauke žive u srcima i dalje.
                                                    İmam-ı Maverdi
                                                  Rahmetullahi alejh