ISTORIA - JEDAN DAN BAJRAMA

 Iz Sultan Abdulhamid perioda, Ajše Osmanoglu piše:
31 marta 1901 godina za kurban bajram otišli smo u Dolmabašce Saraj. Sjeli smo u loze i utonili u posmatranje cestitanja bajrama. Odjednom je poceo jak zemljotres, imala sam osjecaj da se saraj ruši. Od straha sam pocela da se tresem. Svi smo ustali na noge: Allah! Allah! Poceli smo u glas vikati. U to vrijeme veliki luster koji je stajao na sredini uz veliku buku je pao na pod.

Od velike galame i straha jedni druge smo grlili. Medu nama je bilo dosta koji su se onesvjestili. Poslije takve panike ljudi su se brzo pribralli i data je naredba da moze da pocne cestitanje bajrama.

Luster koji je pao i raspao se u paramparcad bio je tezak oko 700 kilograma. Ali hvala dragom Allahu teala nikome ništa nije bilo, nikome cak nije ni nos prokrvario.


U drugom hadisi šerifu se kaže, “Od naroda o kojima ste čuli četiri osobe su bile gospodari svijeta. Od ovih su dvojica pravovjernici (mu’mini) a dvojica nevjernici (kafiri). Dva mu’mina su Zulkarnejn i Sulejman alejhisselam. Dva kafira su Nemrud i Buhtunnasar. Peti koji će biti gospodar svijeta je Mehdi, jedan od mojih potomaka.”