PRIČA - RAMAZANI U STARA VREMENA

Kad se na nebu ugleda hilal, i kadija da vijest da je Ramazan počeo. Da je Ramazan došao, bubnjar bi bubao i obavjestio narod o dolasku Ramazana kao i u današnje vrijeme i u stara vremena narod se trudio da pripremi za iftar najbolja jela, da pozove goste, poznanike, prolaznike da nahrani Ramazan u Muslimanskim zajednicama takođe završi od klime, od geografskog položaja pa svako mjesto ima svoje obicaje u mjesecu Ramazanu za Allahove teala naredbe mnogo se više pazi, namaz se više klanja, Kur’an-i kerim se uči, sadaka i zekat se daje, narod iz bjegava da se griješi, čine dobra djelo,
Ramazanska jela: gulač, terhana, bureci, turšije, razni slatkiši, slatka.
Za Ramazan se drže vazovi, uče se mukabele. Od petnaestog dana Ramazana narod pačinje da se sprema za bajram. Čišćenje kuće, vrečenjje, bojenje, popravljanje i ostalo. Za Bajram se uzima novo odijelo, prave se razni slatkiši. U prodavnicama na Ulicama je velika veselost i razdraganost. Bogati kupuju siromašnima odijelo, jelo i taj način ih obroduju.
Džamije su u toku Ramazana i Bajrama prepune narod svakodnevno obilazi turbe i grobove svojih umrlih.

Ići za užitcima, od ovog svijeta lažne i prolazne strasti zauzeti, od toga nema koristi.

                                                                   Jusuf bin Hüsejin Razi
                                                                   (Rahmetullahi alejh.)