Da bi jedan Musliman izdržavao samog sebe i svoju porodicu raditi je farz. Potrebe sa halalom zarađenim pokriti, ni od koga ne zavisiti to je borba naAllahovomteala putu. Od nekih ibadeta je više sevap. Lokman Hakim hazreti je ovako savjetovao svoga sina:
«Radi, zaradi! Ne radeći, od svakoga zaviseći, vjerski i umno si u zaostatku. Ne može činiti dobročinstva. Od svakoga je napadan.»
Musliman nije zato da voli ovaj svijet strasno, Musliman treba prema Allahu teala naredbama daradi i zaradi.
Radeći za užitke na ovom svijetu, radeći ne razdvojiti halal od harama, na prava drugih napadati, njima dug koji ima ne vraćati, to su osobine onih koji strasno vole ovaj svijet.
Allahu teala je naredio, mnogo raditi, zaraditi i po Njegovim naredbama raditi i zarađivati, i Njegovim mjestima gdje je naedio trošiti činići ibadet.Musliman treba vjeru od štetnosti da čuva, sa svojim znojem na čelu raditi i zaraditi.
Svoju zaradu prema tome kako je naredioAllahu teala treba da pristane i na djeljenji.
 
KAKO ĆE IZAĆI IMAN
 Iman ne izlazi iz mu’mina (vjernika) bez obzira kako težak grijeh učinio. On neće postati kafir (nevjernik). Čuo sam da su jednoga dana lmam-i a’zam i veliki alimi Bagdada sjedili negdje kada je neko došao i rekao, “Da li će izaći iman iz mu’mina koji nepravedno ubije svoga oca, otvori njegovu lobanju i iz nje se napije alkohola pa nakon što je postao pijan ode u krevet i sa svojom materom ima seksualni odnos (zina)?” Sva ulema, koja je to čula, se je naljutila na tog mu’mina. “Suvišno je i pitati” rekoše. Imam-i a’zam “alejhirrahme” je rekao “On je još uvijek mu’min. Njegov iman nije iz njega izašao zato što je učinio grijehe.” Drugi alimi nisu begenisali (voljeli) ovaj odgovor pa su okrivili Imam-i a’zama. Ali, kada je Imam-i a’zam dokazao da je njegova riječ istinita oni su se svi sa njim složili. Ako se mu’min, koji ima puno grijeha, pokaje i dođe na tevbe prije nego što mu dođe smrtni čas, najvjerovatnije je da će biti spašen, pošto e Allahu teala obečao da će primiti tevbe (pokajanje). Ako mu’min nije prije smrti stekao čast tevbe, njigovo je stanje samo sa Allahom teala. Allahu teala, ako hoće i želi, može oprostiti mu’minu sve grijehe i staviti ga u Džennet.

 Naš Pejgamber alejhisselam bio je nasmijanog lica. Smijao se blago. Smješkajuci se blazeni zubi su se vidjeli. Kad bi se smješkao svjetlost bi po zidovima davala odsjaj. I kad bi plakao, i kad bi se smijao sve bi to bilo blago. Nije se naglas smijao, niti je visokim glasom plakao, ali iz blazenih ociju suza bi potekla, iz blazenih grudi bi se cuo glas. Misleci na grijehe od svog naroda bi plakao, od straha od Allaha teala, cuvši Kur’an-i kerim, ponekad klanjajuci namaz bi plakao.