ISLAMSKO VJEROVANJE - MIRADŽ MUDŽIZA

Dok je Muhammed “sallallahu alejhi ve sellem”, bio u svojoj postelji njegovo mubarek-tijelo preneseno je iz Mekke doMesdžid-ul-Aksa u Kudsu (Jerusalimu), odatle do nebesa, a nakon sedmoga neba bio je na mjestima za koja je Allahu tealaželio da ih on posjeti. Na ovaj način treba i vjerovati u Mi’radž. [Zalutala sekta ismailije i pojedini din-dušmani, koji se predstavljaju učenjacima, govore da je Mi’radž bio samo duševno stanje, da se desio samo duševno. Pisajući da Mi’radž nije bio tjelesni, oni nastoje varati i uticati na mlade ljude. Ne treba uzimati njihove iskvarene knjige i povoditi se za njima. U mnogim ispravnim knjigama opširno je pisano o tome kako se desio Mi’radž, kao npr. knjiga (Šifa-i šerif), a i u knjizi (Se’adet-i ebedijje) ima objašnjenja Mi’radža.]Muhammed, alejhisselam, je sve do (Sidre-tulmunteha) bio sa melekom Džebrailom. Sidre-tul-munteha je drvo na šestomi sedmomnebu, i nijedno znanje i uzvišenost ne mogu ga probiti i nadvisiti. Poslanik je Džebraila vidio na Sidre-tul-munteha u njegovompravomobliku, sa šest stotina krila. Džebrail alejhisselam, je ostao na Sidre-tul-munteha, a Poslanik je odatle nastavio sam, na Buraku. Burak je vrsta životinje bijele boje, iz Dženneta, ne pripada ovosvjetskim životinjama, nema spola i veoma je brza. Korak joj je dug koliko oko može vidjeti.
 Resulullah “sallallahu alejhi ve sellem”, je u (Mesdžidul- Aksa) predvodio (imamio) ostale pejgambere na jaciji ili sabah-namazu. Tada su Pejgamberske duše poprimile prijašnje, ljudske oblike.Od (Kudsa) do Sedmog neba (taj put naziva se Mi’radž) Poslanik je uzdignut odjednom, putem nama nepoznatih merdevina. Na tom putu meleci su bili poredani s obje Poslanikove strane i dočekujući ga slavili. Džebrail alejhisselam, je na svakom nebu najavljivao Poslanikov dolazak i na svakom je nebu sretao po jednog Allahovog poslanika i s njim se selamio. Muhammed, “sallallahu alejhi ve sellem”, je na Sidre-tul-munteha vidio mnoge čudnovate stvari, blagodati Dženneta, vrste Džehennemskih azaba i drugo. Ali, od silnoga veselja i želje da vidi ljepotu Plemenitog Gospodara, nije obraćao pažnju ni na jednu od Džennetskih blagodati. Odatle je nastavio sam, u nuru (svjetlosti). Čuo je škripu pisanja meleka. Prošao je kroz 70 hiljada zastora, a put samo od jednoga do drugog zastora iznosi (traje) 500 godina. Nakon toga, na dušeku zvanom Refref, sjajnijem od sunca, došao je na Arš-i Ilahi. Tu je izišao izvan materijalnog svijeta i vremena i odveden je na mjesto na kojemu može razabrati Allahov teala, govor.
 Poslanik jeAllaha teala, vidio na način koji je neobjašnjiv, isto onako kako ćemo Ga gledati na Ahiretu. S Njim je razgovarao bez glasa i bez slova, veličaoGa i slavio. Bile sumu ukazane bezbrojne počasti. Poslanikovom ummetu je tu bilo propisano 50 namaza dnevno, da bi kasnije, na preporuku Musaa alejhisselam, bili svedeni na pet dnevnih namaza. Prije toga obavljali su se samo sabahski i jacijski namaz, odnosno ikindija-namaz. Nakon ovoga dugog puta, svih ukazanih počasti i blagodati koje je vidio, Poslanik se vratio u svoju postelju koja se još nije bila ohladila. Sve ovdje navedeno obznanjeno je dijelom u Kur’anskim ajetima, a dijelom u hadisima. Iako nije vadžib (obaveza) vjerovati u sve to, ne treba ni odbacivati, pošto time, po učenju ehl-i sunnetskih učenjaka, izlazimo iz okvira ehl-i sunneta. A oni što ne vjeruju u ajete Kur’ana i Poslanikove hadise postaju nevjernici.