SAVJET - PRIZNANJA ENGLESKOG SPIJINA

SAVJET............................ PRIZNANJA ENGLESKOG SPIJINA  
 1710 godine u cilju rasparsčaveja Müslimana mene su kao Engleskog špijuna paslali u Istanbul. U Istanbulu samproveo dvije godine učeći Turski jezik, Arapski jezik i Kur’an. Kad samse posli dvije godine vratio u Englesku, oni su me odmah kao špijuna poslali u Irak. Čim sam stigao u Basru, vidjevši Muslimane odmah samotišao u džamiju. Tamo sam pod kiriju iznajmio jednu sobu kod jednog stolara sam našao posao. U ovaj dućan je često dolazio Abdulvehhabin sinMuhammed koji je bio učenik. Bio je protivOsmanliskog carstva. Samsebi se jemnogo sviđao. On je sam sebi stvarao neke vizije. Mnogo ga je bilo lako uloviti. Toko da smo se nas avojića duboko sprijateljili. Ja samga hvalio.Rekao sammu: “Mislim da češ ti biti taj koji će uzvisiti Islam . Sa njim smo dali odluku da Kur’an prema svojim idejama, vizijama mišljenjima promjenimo”. Imao je veliki prohtjev za ženama. To sam znao i iskoristio. Predložio sam mu da uzmemo po jednu prolaznu ženu prihvatio je ovo mi je bila velika prilika za dalje razbijanje Muslimanskog jedinstva. Odmah sam poslao pismo u ministarstva da pošalju žene oni su poslali jednu hrišćanku kojoj su dali ime Safija. Safija ga je odmah osvojila. Ovaj momak je već protiv islama i dina se baš usmjerio.
Treći dan od vjenčanja ubijedio samga alkohol nije haram. Safija ga je dobro opijala. Dobro ga je zavela. Jedan dan džihad, drugi dan post. Drugi dan sam mu objasnio da namaz nije farz. Sa njegovih ramena odijelo vjernika sam polako, plako počeo skidati.Od tog dana se od njega nisam razdvajao, jer koliko sam napora ulažio u ovo stablo da poraste sad je počelo polako plodove davati. Jedan dan sammu rekao da samu snu vidioMuhammed alejhhisselami damu je poručio šta da radi kako da se ponaša. Došla mu je velika snaga. Ja i Safija smo redovno u London slali raport. Na kraju smo došli do zaključka da druge muslimane treba ubijati. Napadati hadžije turbe i sveta mjesta rušiti, protiv vladara pobune. 1730 godine smo dali odluku za pobunu. U Derijiju centra grada novu vjeru smo počeli objavlijivati (Vehhabiluk). Arapska vlada namje u tome pomagale. Još su ubacili 10 špijuna koji su dobro znali Arapski tako da smo pripremljeni plan za pobunu ostvarili.

Od ibadeta najlakše i najkorisnije je malo govoriti i biti fine naravi.

                                                              (Hadis-i šerif)