ISLAMSKO VJEROVANJE - VJEROVANJE U ALLAHU TEALA (3)

Treba vjerovati da ćemu vidjeti Allaha teala, a ne treba razmišljati kako, na koji način cemo Ga vidjeti jer, Allahova teala, djela se ne mogu razumom pojmiti. Ona nisu slična ovosvjetskim djelima. (Ne mogu se mjeriti sa spoznajama fizike i hemije.) Uzvišenom Allahu teala se niko ne može usprotiviti. On nije materija, nije organizam. (Nije element, vrsta fuzija i tome slično.) Allahu teala, se ne može brojati, računati niti mjeriti. Izvan vremena je. Nema ništa prije, poslije i nakon Njega, ništa ispod ili iznad Njega, niti nešto s Njegove lijeve ili desne strane. Zbog toga ljudska misao, znanje i um ništa Njegovo (nijedan djelić Njega) ne mogu razumjeti. Ne može se shvatiti i način kako ćemo Ga vidjeti. Riječi ruka, noga, strana, mjesto i slično nisu prikladne za Allaha teala, a kada se spominju u kur’anskim ajetima i Poslanikovim hadisima nemaju značenje koje mi koristimo i koje znamo. Takvi ajeti i hadisi nazivaju se mutešabihat. U njih treba vjerovati, a ne nastojati razumjeti njihovu bit, tj. oni se mogu tumačiti (te’vil) i tada im se daje drukčije, Allahu teala prikladno značenje. Na primjer, riječ ruka označavala bi snagu i energiju. Muhammed “sallallahu alejhi ve sellem”, je Allaha teala, vidio na mi’radžu. To nije bilo poput ovosvjetskog gledanja. Ako neko kaže da je Allaha teala, vidio na dunjaluku, on je zindik (munafik). I evlije “kaddesallahu teala esrarehum edžmain” ne viđaju Ga na način kako se inače nešto viđa na ovome svijetu ili na Ahiretu. To nije pravo, ru’jet viśenje, već tzv. šuhud viśenje (znaći, srcem ili očima samo uče prikladnu, blisku sličnost).