ALLAHU TEALA JE POSTAJAO, DOK DRUGO NIŠTA

Drugi pokazatelj (dokaz) da je on nastao (stvoren) jest permanentna kvarljivost i promijenljivost svijeta. Sve se mijenja. Samo se ono postojano i stalno, kakav je zât (biče) Allaha teala, i Njegova svojstva, nikada ne mijenja. [Dok, recimo, u svijetu, u domenu fizike, može doći do promjene stanja materije, u hemijskim reakcijama mijenja se samo suština i bit materije. Možemo vidjeti kako se odrešena tijela u potpunosti preobrazuju u neka druga. U današnjim, najnovijim promjenama atoma i reakcijama sjemena anulira se čak i osnovni element materije. Pretvara se u energiju.] Ovakve promjene svjetova, njihovo nastajanje jednih iz drugih, ne može biti dio vječnosti. Ono što je stvoreno a da prije nije bilo, radi postojanja nekoga početka, treba se pojaviti iz prvih materija, elemenata.

Mevdžud, odnosno ono što ima (postoji) dijeli se na dvoje: (mumkin) i (vadžib). Ako bi vudžud bio samo mumkin (moguči) i ukoliko se ne bi mogao pronaći vadžib-ul-vudžud, ništa ne bi moglo nastati. Jer nastati prije nego što ga nije bilo podrazumijeva vid promjene i jedan proces. Na osnovu našega poznavanja fizike znamo da, ukoliko u jednomtijelu želimo proizvesti odrešeni proces, mora postojati utjecaj vanjske snage na to tijelo, a izvor te snage mora postojati prije toga tijela. Zato moguči (mumkin) mevdžud (ono što ima) ne može postojati samo po sebi i kao takvo egzistirati. Da na njega nije izvršila utjecaj neka snaga trajno bi ostao u nepostojanju, ne bimogao nastati. Ono što sebi nemože osigurati egzistiranje nemože stvoriti ni ostalemumkine (moguće, potencijalne stvari). Vadžib-ul-vudžud je taj koji stvara mumkine. Postojanje svijeta (alem) istovremeno pokazuje i postojanje stvaraoca koji je taj svijet stvorio iz ničega.