POST IMA TRI FARZA

1 - Nijjet (donijeti odluku da ćemo postiti),
2 - Znati najranije i najkasnije vrijeme za nijjet,
3 - Čuvati se od prave zore (fedžr-i sadika) pa do zalaska sunca [to jest, u okviru šer’i dana] svega onoga što kvari post. [Riječ “šer’i dan” ili “šerijatski dan” je pridjev. On znači “ono što je propisano islamskim šerijatom.”]

Hadisi šerif koji se navodi u knjizi Merakil-felah kaže, “Počnite postiti kada vidite mjesec! Kada ga ponovo vidite prestanite s postom.” Prema ovom naređenju mjesec Ramazan počinje kada se hilal (mlađak) najprije vidi. U Ibni Abidinovoj diskusiji o kibli i u knjigama Eši’at-ul-leme’at iNi’met-i islam autori kažu da nije dozvoljeno početi postiti prema kalendarima (takvimima) i proračunima, prije nego što se hilal vidi. Za svakog muslimana je vadžib kifaje (vadžib-i kifaje) da na trideseti dan mjeseca Šabana, ode poslije zalaska sunca da traži (istraživa) hilal i da ode kadiji i da ga čim vidi hilal (mlađak) informiše.

Alimi četiri mezheba su jednoglasno rekli da post počinje od momenta kada se na horizontu pojavi bjelina koja se zove fedžr-i sadik. U knjizi Multeka piše, “Postiti znači ne jesti ništa, ne piti, i ne imati seksualni odnos, od prave zore (fedžr-i sadika) pa do zalaska sunca. U Ramazanu je farz da se srcem zanijjeti da će se postiti (u vremenskom periodu) između zalaska sunca prethodnog dana pa sve do vremena (koje se zove) Dahve-i kubra na dan koji ćeš postiti.”

Požuriti sa iftarom i kasno jesti sahur (ali mora biti prije zore, fedžra) su sunneti. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je bio jako pažljiv oko ova dva sunneta. U knjizi Durer piše, “Jelo, koje se jede u vrijeme sehera se zove sahur. Vrijeme sehera je zadnja šestina noći [od šar’i (šerijatskog) zalaza sunca do vremena imsaka.”] Žuriti sa iftarom, i kasniti sa sahurom, je možda postalo sunnet da bi se pokazala ljudska nemoć i potreba. U stvari, ibadet je namjenjen da se pokaže ljudska nemoć i potreba.

KELIME-I TENZIH

(Subhanallahi ve bi-hamdihi subhanallahil-azim) Grijesi onoga ko u vrijeme sabaha i akšama prouči 100 puta ovu kelimu (kelime-i tenzih) će biti oprošteni. Ta osoba je zaštićena od ponovnog činjenja grijeha. Ova dova je napisana u 307. i 308. pismu knjige Mujdeci Mektublar. Ona takođe izaziva (tj. ona je sebeb, povod, posrednik) da naši svi dertovi (tj. jadi, brige, muke, boli) nestanu.