VREJEME POČETAK I IFTAR ZA POST(2)

Šernblali rahmetullahi teala alejh piše u svojoj knjizi Nur-ul-izah, “Kada je noć vedra musteheb je (lijepo je) iftariti čim nastupi vrijeme.” U objašnjenju ove knjige piše, “Kada je oblačno moramo biti pažljivi i zaštititi naš post da se ne bi omrsili [dakle, moramo malo očekati sa iftarom]. Ako se iftarimo prije nego što vidimo zvijezde iftarili smo se dovoljno rano.” Tahtavi piše u svom objašnjenju ove knjige, “Musteheb je iftariti se prije akšam namaza. Kako piše u knjizi Bahr, [i u Ibni Abidinu], požuriti s iftarom znači iftariti se prije nego što se vide zvijezde.” Takođe je i musteheb klanjati akšam namaz u ovom vremenu, to jest, klanjati ga rano. Kada smo ubijeđeni da je sunce zašlo, proučićemo jednomE’uzu i Bismile a onda ćemo reći, “Allahumme ja vasi’al-magfireh igfirli ve li-validejje ve li-ustazijje ve lil-mu’minine vel mu’minat jevme jekumulhisab.” Poješćemo jedan ili dva zalogaja a onda ćemo reći, “Zehebezzama’ vebtelletil-uruk ve sebetel-edžr inšaallahu teala” i nastaviti s iftarom. Prvo ćemo se iftariti hurmom, ili vodom, ili sa maslinom, ili sa soli. Dakle, prekinućemo post. Onda ćemo klanjati namaz u džema’atu, u džamiji, ili kod kuće. Nakon toga ćemo večerati. Pošto će nas uzeti duže vremena da za stolom jedemo, naročito u Ramazanu, moramo se iftariti sa malo hrane, a onda, iza akšama namaza večerati, tako da ćemo ujedno i klanjati rano i jesti bez žurbe . Na ovaj način ćemo i iftariti rano i klanjati namaz rano.

Mustehab (lijepo) je iftariti prije (klanjanja) akšam namaza. Ali, mi moramo izostaviti musteheb, ako hoćemo da sačuvamo naš ibadet, da nam se ne pokvari. Mi trebamo prvo klanjati akšam namaz pa se onda iftariti. Na ovaj način ćemo iftariti prije nego što se vide zvijezde. Dakle, žurićemo, a istovremeno, naš post neće biti u opasnosti da bude pokvaren. Ako je potrebno, akšam namaz možemo i ponovo klanjati, prije isteka njegovog vremena. Kalendarske greške, sat, svijeća, top, i ezan ne oslobađaju naš post od kvarenja.

Ibni Abidin piše u poglavlju o namaskim vremenima, “Da bi se iftarili potrebno je da nas informišu dva pravedna (adil) muslimana da je sunce zašlo. Čak će biti dovoljan i jedan.” [Kako se iz gore napisanog vidi osobe koje pripremaju takvim i one koje pucaju iz topa i one koje uče ezan moraju biti adil].

VJERSKI REFORMATORI-SEJJID KUTB (2)

8. članak knjige Vjerski reformatori u islamu

Kako se vidi, Ibni Tejmijje je, koji se lažno hvali kao duhovni vođa u prvom redu (safu), u stvari izazvao rat između dva muslimanska vladara, i izazvao proljevanje bratske krvi, i smrt hiljada muslimana. Što se tiče Gazana hana, kog Sejjid Kutb kleveće sa ciljem da pogrešno predstavi Ibni Tejmijju kao jednog islamskog mudžahida, on je napravio u Tebrizu jednu veliku, bez pramca, i umjetnički neprocjenjivu džamiju, i osnovao dvanaest velikih medresa, bezbroj tekkija, hanova, i drugih hajirli poslova. On je poslao mnoge poklone u Mekku i Medinu i u mnogim selima osnovao vakufe. On je bio pripadnik ehli sunneta. Šemseddin Sami beg je napisao, “On je volio da pravda i istina pobijede. On je bio pravedan i bio je posjednik mnogih vrlina (fazileta) i superioriteta. On je poštovao sejjide i alime.” Da je Ibni Tejmijje nasavjetovao ova dva muslimanska sultana, i da im je rekao slijedeći značenje ajeti kerima “Pomiri svoju braću!”, i da su oni braća, kao što su to činili alimi ehli sunneta, Gazan han i sultan Nasir, koji su sami po sebi bili dobroćudni, bi počeli kooperisati i možda bi izazvali osnivanje jedne još i veće islamske imperije. Čak šta više istorija bi se i lice svijeta promijenilo. On ne samo da nije uradio ovaj hajirli posao nego je vladare i ljude od znanja međusobno zavadio.

Dok su tatarski kafiri rušili i palili muslimanske zemlje i mučki ubijali (pravili šehidima) na milione muslimana, davno, prije Ibni Tejmijje, vjere i imane muslimana nisu štitili ljudi od bid’ata kao što je Ibni Tejmijje. Vjere i imane muslimana su štitila propovijedanja (vazovi) i knjige Burhaneddina šehida, Fahreddina Razija, Omera Nesefija, Sadreddina Konevija, šejha Sa’dija Širazija i mnogih drugih alima ehli sunneta i hiljade evlija koje su obrazovali duhovni učitelji (muršidi) kao što su Ahmed Rifai, imam Gazali, Nedžmeddin Kubra, Ahmed Namiki Džami, i Abdulkadir Gejlani, rahmetullahi teala alejhim edžma’in. Ovi veliki alimi i evlije nisu samo vodili narod mnogih stoljeća pravim putem već su i lično, kao vojnici, učestvovali u džihadu protiv kafira. Mnogi od njih su postali šehidi. Istorija je jasna.