ONI KOJI VRIJEME NAPRAZNO PROVODE

Čovjek na svijet nije došao da se igra i zabavlja. Na svijet je došao da bi radio i zaradio. Svijet je njiva za ahiret. šta na ovomsvijetu posiješ na drugomsvijetu ćeš požnjeti. Na ovom svijetu svaki pokret svaki udisaj mora se dati odgovor na sudnjem danu.

Hadis i šerif ovako kažu:

"Na sudnjem danu svako mora dati odgovar kako je proveo,mladost, život, kako je zaradio kako je trošio, da li se bavio naukom , dali je činio dobra djela? Svaki čovjek će biti ispitivan."

Poslije prazno provedenog vremena poslje nema koristi kajati se. Zbog toga treba svaki momenat iskoristiti, učeći, radeći istraživajući.

Hadis i šerif ovaka kaže:

"Pet stvari treba dobro iskoristiti dok ne dođe drugih 5 stvari:

1- Mladost prije starosti.

2- Zdravlje prije bolesti.

3- Rad prije nerada.

4- Bogatstvo prije siromaštine.

5- Život prije smrti."

SEJJID ABDULHAKIM ARVASI (rahmetullahi alejh)

Sejjid Abdulhakim bin Mustafa kaddesallahu teala esrarehuma, jedan od najvećih učenjaka (alima) i velikana u lancu učenjaka koji se zove sofijje-i alijje i primjer odličnosti među onim učenjacima (alimima) koji su bez greške izvršavali svoje vjersko znanje, je bio personifikovana riznica sposobnosti daleko iznad svojih kolega i savremenika u postizanju islamskih službi kao što su tervidž-i din i nešr-i ilm i sehaji tabi’, i u izvršavanju i obavljanju Ahmedovog sallallahu alejhi ve sellem časnog šerijata (šar’i šerif-i Ahmedi).

On je rođen 1281/1865. godine u mjestu Baškal’a, gradu u okviru provincije Van (koja se nalazi u istočnoj Turskoj). On je dobio idžazet [diplomu] u prvoj polovini 1300. godine po Hidžri. On nije dobio diplomu od sejjida Fehima kuddise sirruh samo u naukama kao što su ilm-i sarf i nahv (gramatika arapskog jezika), mantik (logika), munazara (argumentacija), vadi’ (što znači, književnost, stav, stanovište, zakonodavstvo), bejan (izražavanje, razgovor), me’ani (leksikologija, semantika), bedi (retorika), kelam (govor, grana nauke koja pomaže u razumijevanju Kur’ani kerima), usul-i fikh (metodologija koja se upotrebljava u fikhu), tefsir (objašnjenje Kur’ani kerima), tesavvuf, nush-i lil-muslimin, ifta-i alel-mezhebin, ulum-i hikemijje ili hikmet-i tabi’ijje [koja pokriva nauke kao što su fizika, biologija], hikmet-i ilahijje, rijazijje ili rijadijje (matematika), hej’et [astronomija] i ulum-i zahirijje već i potpuno autoritetstvo (idžazet) u redovima tesavvufa kao što su Mudžeddidi, Kadiri, Kubrevi, Suhreverdi i Ćešti. Otac njegovog oca je sejjid Muhjiddin, čiji je otac sejjid Muhammed. Sejjidov Muhammedov otac, sejjid Abdurrahman, je djed [sa očeve strane] sejjida Fehima rahmetullahi alejhim edžma’in. U iračkom zakonodavnom registarstvu (mahkeme-i šer’ijje) je zapisano da njegov lanac očeva trasira unazad do Ali Rizaa bin Musa Kazima rahime-humullahu teala, što je dokument koji je napisan i potpisan blagoslovljenom rukom sejjida Abdurrezzaka kuddise sirruh, unuka sejjida Abdulkadira Gejlanija radijallahu anh.