VJEROVANJE U KADER

Šesti imanski šart je vjerovanje u kader (Božije predodređenje), sve što biva, i dobro i zlo, biva Allahovom dželle šanuhu voljiom. Sve što ljude zadesi, dobro i zlo, dobit i gubitak, korist i šteta  Allahova dželle šanuhu je odredba. Jezički (kader) znači mjerenje, propis i naredba. Nosi i značenje veličine i množine, mnogobrojnosti. Kaderom se naziva Allahova dželle šanuhu zelja, još u ezelu, za postojanjem nečega. Samo stvaranje, postojanje nečega čije se postojanje htjelo, naziva se kada (ili kaza). Kaza i kader su ponekad sinonimi. Prema tome, kaza označava Allahovu dželle šanuhu želju u ezelu za stvaranje svega, od ezela do ebeda (vječnosti). A kaderom se imenuje sve stvoreno i njihova dostatnost, odnosno da su stvoreni u pravoj mjeri i nisu mogli biti stvoreni ni kao manje niti kao veće. Allah dželle šanuhu, oduvijek, od ezela zna za sve što je i što će biti stvoreno i to Njegovo znanje zove se (kada i kader). Stari grčki filozofi su to nazivali inajet-i ezelijje. Svaki bitak pojavljuje se, upravo, iz kazaa. Sukladno znanju u ezelu, i postojanje svih stvari naziva se kada i kader. Radi vjerovanja u kader treba dobro znati i vjerovati da je Allah dželle šanuhu , stvaranje nečega poželio još u ezelu i da je to stvorio onako kako je poželio, uz nemogucnost da je moglo biti veće ili manje. Nemoguće je nepojavljivanje nečega za što je On htio da se pojavi i obrnuto

SEDŽDE-I TILAVET

U Kur'anu postoji četrnaest ajeta sedžde. Onome ko prouči neki od ovih ajeta ili čuje to učenje, vadžib je da obavi sedždu iako to ne razumije. Onaj ko piše ajete sedžde nije dužen vršiti sedždu.

Kada se čuje odjek sa planina ili pustinja ili kada se čuje kako ptica uči te ajete nije dužnost izvršiti sedždu. Uvjet obaveznosti sedžde je da ajete uči ljudski glas. Već smo ranije naveli da zvuk koji dolazi sa radija ili razglasa nije ljudski glas. Zbog toga oni koji ajete sedžde čuju preko ovih uređaja, nisu dužni izvršiti sedžde-i tilavet.

Sedžde-i tilavet se vrši tako što se, sa abdestom, okrene prema kibli i ne dižući ruke naspram ušiju odmah se ide na sedždu. Tri puta se izgovori “subhane rabbije-l e'ala”. Potom se izgovori tekbir i ustane se sa sedžde čime je sedžde-i tilavet završana. Potrebno je prethodno donijeti nijjet. Bez nijjeta nije ispravna.

Ako prouči te ajete u namazu, odmah će izvršiti ruku' ili sesždu i ustati te nastaviti učenje. Ako se poslije ajeta sedžde prouče još nekolika ajeta i potom se ode na ruku', imajući nijjet sedžde-i tilaveta, te se izvrši ruku' ili sedžda, namaski ruku' ili sedžda će ujedno važiti i kao sedžde-i tilavet. Osoba koja klanja za imamom će, kada imam prouči ajet sedžde, bez obzira da li ga je čuo ili ne, obaviti ruku' i dvije sedžde. Potrebno je da džemat ovo zanijeti na ruku'u. Može se ostaviti da se obavi i poslije namaza.

SEDŽDA ŠUKRA: Ona je poput sedžde-i tilaveta. Lijepo ju je vršiti kada nekome dođe neki na'met ili ako ga Allah dželle šanuhu izbavi iz neke poteškoće. Na sedždi će prvo izgovoriti “El-hamdu lillah”. Nakon toga će proučiti tespih sedžde. Vršiti sedždu poslije namaza je mekruh.

Onaj ko ne prati ta'dil-ierkan u namazu nanosi štetu svemu što postoji. Spominje se da se zbog grijeha takve osobe ne spuštaju kiše, ne rađa plod ili se kiša spušta u nevremenu i umjesto koristi nanosi štetu.