VEHHABIZAM

Vehhabizam je osnovao Muhammed bin Abdulvehhab. On je rođen 1111. [1699.] u kasabi (gradiću) Hurejmile u Nedždu a umro je 1206. [1791.]. On je, sa ciljem da trguje, putovao u Basru, Bagdad, Iran, Indiju i Damask. On se je nalazio u Basri kada je upao u zamku koju je postavio Hempher, jedan od mnogobrojnih Engleskih špijuna, i poslužio kao oruđe (alatka, posrednik) u planovima koje su englezi pripremili da unište islamijjet. On je objavio kao Vehhabizam, besmislice, koje je pripremio engleski špijun Hempher. Naša knjiga Confessions of A British Spy detaljno informiše o osnivanju Vehhabizma. On je tamo došao u kontakt sa knjigama i pročitao knjige koje je napisao Ibni Tejmijje iz Harrana [661.-728. (1263.-1328.) umro u Damasku]. Sadržaj Ibni Tejmijjinih knjiga nije u skladu sa učenjima Ehl-i sunneta. Kako je bio veoma prepreden čovjek on je postao mešhur (poznat, čuven) kao Šejh-i Nedždi. Alimi Mekke-i mukerreme su 1221. godine napisali divan odgovor na njegovu knjigu Kitab-ut-tevhid, koju je on pripremio u kooperaciji sa engleskim špijunom Hempherom. Ovaj odgovor je pobio njegovu knjigu jakim dokazima. Zbirka njihovih pobijanja, koja je kasnije štampana u Pakistanu pod naslovom Sejf-ul-Džebbar, je 1395. [1975.] reprodukovana u Istanbulu. Abdulvehhabov unuk Abdurrahman je napisao šerh (komentar) na njegovu knjigu Kitab-ut-tevhid koji je jedan vehhabija, Muhammed Hamid, interpolirao (dotjerao) i u Egiptu odštampao pod naslovom Feth-ul-medžid. Abdulvehhebove ideje su se raširile među seljacima, stanovnicima Der’ijje. Njihovim poglavar Muhammed bin Su’ud ih je takođe prihvatio. Oni koji su objeručke prihvatili njegove ideje, koje je on nazvao Vehhabizam, su nazvani Vehhabi ili Nedždi. Pošto se je njihov broj povećao on je sebe proglasio kadijom a Muhammeda ibn Su’uda emirom i hakimom. On je donijeo, kao zakon, da ih samo njihovi potomci mogu zamijeniti.

Muhammedov otac je bio salih (dobar) musliman i alim Medine. On je predosjetio da će njegov sin Abdulvehheb započeti novi i izopačeni pokret pa je svakog savjetovao da sa njim ne govori. Usprkos svega, Abdulvehhabov sin je 1150. [1737.] objavio Vehhabiluk. On se je loše izražavao o idžtihadu alima islama. On je otišao do te mjere da je počeo muslimane Ehl-i sunneta vel-džema’at nazivati kafirima. On je rekao da oni koji posjete mezar Pejgambera ili Evlije postaju mušrici (politeisti, kafiri) kao i oni koji naprimjer, upotrijebe riječi kao što su, "Ja Nebijjallah", "Ja Abdelkadir!"