RESULULLAHOVA MUDŽIZA

Samo usmjeravanjem prsta Poslanik je mogao Mjesec razdvojiti na dva dijela, kamenje koje bi uzeo u ruke veličalo je Allaha dželle šanuhu, drveća su mu se obracala sa (Ja Resulallah) i nazivala mu selam, suho drvo po imenu (hannane) glasno je plakalo nakon što bi se Poslanik udaljio od njega, između njegovih prstiju tekla je čista voda, na Ahiretu su za njega odvojena posebna mjesta zvana: Mekam-i Mahmud, Šefa’at-i kubra, vrelo Kevser, Vesile i Fadile, počašćen je viđenjem Allahove dželle šanuhu  ljepote prije ulaska u Džennet, on je na svijetu najuzvišenije stvorenje (hulk-i azim), u vjeri je počašćen blagodatima kao što su čvrsto ubjeđenje (jekin), znanje (ilm), strpljivost (sabur), zahvalnost (šukr), beskrajna pobožnost (zuhd), moralnost (iffet), pravda (adl), plemenitost (muruvvet), stid (haja), hrabrost (šedžaat), skromnost (tevazu), mudrost (hikmet), dobročinstvo (merhamet, semahat) i mnogim drugim faziletima (vrijednostima), čime je postavljen iznad svih pejgambera. Niko, osim Allaha dželle šanuhu, ne zna tačan broj mudžiza datih Poslaniku. Njegova vjera je derogirala, opovrgla sve prijašne vjere, i ona je najbolja i najuzvišenija. I ummet mu je iznad svih drugih ummeta, pa čak i evlije iz njegovog ummeta počašćenije su od evlija ostalih ummeta.

IRADE-I DŽUZIJJE

Autor objašnjenja na knjigu Durr-i jekta, rahmetullahi teala alejh, kaže, “Sva djela koja ljudi obavljaju sa njihovim kalbovima i tijelima i svaki događaj (djelo) koji se dešava u živim i mrtvim stvarima nastaje s Allahovim dželle-šanuhu znanjem, odlukom, i stvaranjem, i njihovim stvaranjem u vječnoj prošlosti. To se zove kader i takdir. Čovjek izabire, želi da uradi ili ne uradi jednu izvjesnu stvar. Ako i Allah dželle-šanuhu takođe hoće tu stvar, i upotrijebi Njegovu moć, ta stvar će nastati. Prve dvije se zovukesb (stjecanje) a zadnje dvije halk (stvaranje). Ako Allah dželle-šanuhu voli tu stvar (to djelo) ona se zove ta’at. Čovjek će na ahiretu dobiti sevab za ta’at. Ako čovjek uradi ta’at sa namjerom da zaradi sevab, to djelo postaje kurbet. Ako Allah dželle-šanuhu ne voli tu stvar (to djelo) ona se zovema’sijjet. Čovjek će na ahiretu dobiti (za ma’sijjet) itab (grdnju) i ikab (kaznu). Čovjek koji uobičajava raditi mekruhe -- ili, bez ikakvog uzura (bez dobrog opravdanja) propušta muekked sunnete -- će (na ahiretu) biti ukoren (itab). Ako čovjek propusti farz ili uradi haram, i onda bez pokajanja (tevbe) umre i onda ne dobije šefa’at (zauzimanje, zagovaranje, posredovanje) ili oprost, on će biti podvrgnut kazni (ikabu). On će biti izložen vatri. Onaj ko ne vjeruje da čovjek ima slobodan izbor (ihtijar), i želju (irade), i moć (kudret), to jest stjicanje (kesb) postaje murted (izlazi iz islama).”