HVALISANJE (Rija)

Da bi ibadeti bili ispravni i prihvatljivi (tj. sahih) njihova namjera (nijjet) mora da bude da se oni čine radi Allaha dželle-šanuhu. Nijjet ili namjera se čini kroz kalb (tj. kroz duhovno srce koje je smješteno u mišićnom organu koji mi nazivamo srce). Samo izgovaranje usnama ne sačinjava nijjet ili namjeru. Prema nekim alimima je dozvoljeno namjeriti istovremeno i kroz kalb i ponoviti (nijjet) izgovarajući ustima (usnma). Ako je nijjet u kalbu drukčiji od onog što je izgovoreno ustima nijjet u kalbu je važeći. Jedini izuzetak od ovog pravila je slučaj zakletve (zaklinjanja). Govor ili što god izađe iz usta u slučaju zakletve (zaklinjanja) je važeće. Ne postoji nijedan haber niti hadisi šerif koji nas uči da se nijjet može učiniti putem ponavljanja jezikom. Nijedan od imama četiri mezheba nije tako rekao. Značenje nijjetanije samo da se sjeti kroz kalb koji se ibadet namjerava učiniti. Njegovo stvarno značenje je želja da se taj ibadet uradi radi Allaha dželle-šanuhu. Nijjet se čini kada čovjek započinje ibadet. Ako neko, na primjer, učini namjeru za neki ibadet jedan dan ranije, prije nego što on u stvari i izvrši taj ibadet, takav nijjet nije prihvatljiv (nije makbul). Takav nijjet bi se mogao zvati želja ili obećanje ali ne i nijjet (namjera). U hanefi mezhebu vrijeme za nijjet za obavljanje posta počinje sa zalaskom sunca prethodnog dana i traje sve do kroz vrijeme dahve (tj. dahve-i kubra) dana posta. {Vrijeme “dahve-i kubra” je jedan sat prije sredine dana (podneva)}.

MAHBUB-I RABBIL ALEMIN

Muhammed Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je Allahov dželle-šanuhu miljenik (mahbub-i Rabbil’alemin).  Miljenik će dobiti od svega sve najbolje.

[Sejjid Abdulhakim Arvasi ef. - mudžeddid četrnaestog stoljeća po Hidžri - je rekao, “Svaki Poslanik je, u svom vremenu i mjestu (gdje je poslat), bolji u svakom pogledu od svog naroda.  Muhammed alejhisselam je najbolji od svih stvorenja koja su ikad došla i koja će ikad doći na ovaj svijet, od njegovog stvaranja do Sudnjega dana.  Od njega nema niko ni u kom pogledu bolji.  Ovo nije teško shvatiti.  Allah dželle-šanuhu, koji stvara šta hoće i kako hoće, ga je takvog stvorio.  Niko nema dovoljno snage i moći i epiteta da ga dovoljno uzdigne i nahvali.  Niko ga nikad ne smije kritikovati.”  U predgovoru knjige Ma’rifetname piše da je Allah dželle-šanuhu rekao, “Da nije bilo radi tebe Ja ne bih stvorio nebesa.”  Ovo isto je napisano i na 6. i 13. stranici u knjizi Mevahib-i ledunnijje i na 13. i 15. stranici u knjizi Envar-i Muhammedijje.  Ovo isto je takođe napisano i u trećem tomu imamove Rabbanijeve knjige Mektubat, u pismima pod brojem 122 i 124.]