HVALISANJE (Rija)

Da bi ibadeti bili ispravni i prihvatljivi (tj. sahih) njihova namjera (nijjet) mora da bude da se oni čine radi Allaha dželle-šanuhu. Nijjet ili namjera se čini kroz kalb (tj. kroz duhovno srce koje je smješteno u mišićnom organu koji mi nazivamo srce). Samo izgovaranje usnama ne sačinjava nijjet ili namjeru. Prema nekim alimima je dozvoljeno namjeriti istovremeno i kroz kalb i ponoviti (nijjet) izgovarajući ustima (usnma). Ako je nijjet u kalbu drukčiji od onog što je izgovoreno ustima nijjet u kalbu je važeći. Jedini izuzetak od ovog pravila je slučaj zakletve (zaklinjanja). Govor ili što god izađe iz usta u slučaju zakletve (zaklinjanja) je važeće. Ne postoji nijedan haber niti hadisi šerif koji nas uči da se nijjet može učiniti putem ponavljanja jezikom. Nijedan od imama četiri mezheba nije tako rekao. Značenje nijjeta nije samo da se sjeti kroz kalb koji se ibadet namjerava učiniti. Njegovo stvarno značenje je želja da se taj ibadet uradi radi Allaha dželle-šanuhu. Nijjet se čini kada čovjek započinje ibadet. Ako neko, na primjer, učini namjeru za neki ibadet jedan dan ranije, prije nego što on u stvari i izvrši taj ibadet, takav nijjet nije prihvatljiv (nije makbul). Takav nijjet bi se mogao zvati želja ili obećanje ali ne i nijjet (namjera). U hanefi mezhebu vrijeme za nijjet za obavljanje posta počinje sa zalaskom sunca prethodnog dana i traje sve do kroz vrijeme dahve (tj. dahve-i kubra) dana posta. {Vrijeme “dahve-i kubra” je jedan sat prije sredine dana (podneva)}.

PREKRASNA RIJEČ

Muhammed (alejhisselam), koji je rođen u Arabiji,

Je najuzvišeniji na oba svijeta!

Neka onaj, ko ne postane zemlja pred njegovim vratima,

Zauvijek ostane pod zemljom!

 IMAM-I RABBANI HAZRETI (KUDDISE SIRRUH)