KUR’AN-I KERIM JE ALLAHOV TEALA RIJEČ

Kur’an-i-i kerim je Allahov dželle šanuhu  kelam (riječ). To je Njegov govor. Stavljajući Svoje riječi u Islamske slova i zvuke On ga je poslao našem dragom Pejgamberu hazret-i Muhammedu "sallallahu alejhi ve sellem". Allahdželle šanuhu  je kroz Kur’an-i kerim informisao Svoje robove o Njegovim emrovima naredbama i nehjevima to jeste, onom što je zabranjeno. Mi, stvorenja govorimo uz pomoć glasnih žica (koje se nalaze u našem grlu), našeg jezika i nepca. Mi izražavamo naše želje mijenjajući ih u slove i zvuk. Allah dželle šanuhu je poslao Svojim robovima, Svojim velikim kudretom (moći), Svoj kelam (riječ) harfom (slovom) i sesom (zvukom) bez glasnih žica , usta i jezika. On je Svoje emrove (naredbe) i nejhove (zabrane) objavio slovom i zvukom. Oba kelama su Njegova. To jeste i Kelam-i nefsi, Njegova riječ prije nego što je promjenjena u harf i ses, i Kelam-i lafzi, koji je u harfu i sesu oba Njegova riječ. Ispravno je oba kelama zvati Kelam.

HURUFIZAM (HURUFILUK)

Riječ “bektaši” se odnosi na dvije drukčije grupe ljudi. U prvoj grupi su pravi, hakiki (stvarni) bektaši koji slijede istiniti put koji je pokazao hazreti hadži Bektaš-i-Veli. Oni su čisti muslimani.

U drugoj grupi su lažni, pseudo bektaši. Oni su hurufije koje su na krivom i pokvarenom putu. U davnoj prošlosti se većina njih nazivala bektašima. Njih je sa vremenom sve više nestajalo. Oni su na kraju potpuno nestali. Danas u Turskoj nema lažnih, pseudo bektaša. Lažni bektaši među muslimanima su upotrebljavali ovo cijenjeno ime tako da bi mogli, sakrivajući svoja vjerovanja, lako živjeti i varati omladinu. U stvari, broj onih koji su kafiri i koji se sakrivaju pod raznim cijenjenim imenima je jako veliki. Na primjer, jedni od ovih su i melami. Oni koji su skrenuli, i koji nikad ne ibadete, i koji rade svakakve džunahe (grijehe) i zla, i koji nikad ne slijede islam sebe nazivaju melami. Međutim, melami znači čistunac, pravi i čisti musliman koji obavlja farzove njegovih svih pet dnevnih namaza u džamiji, i koji se suzdržava i kloni od harama (od zabranjenog), i koji kod kuće klanja njegove sunnet i nafile namaze, i koji izbjegava da bude glasovit (poznat, čuven). U knjizi Kašif-ul-esrar, koju je napisao Tokadli Ishak ef. (tj. Ishak ef. od Tokada) piše:

Hurufije su jedna druga grupa koja nastoji da zavede muslimane pod plaštom cijenjenog imena. Oni se okupljaju pod imenom Bektaši tarikata. Hurufizam nije mezheb. Hurufizam je tarikat. Oni koji su ranije pripadali ovom pokvarenom tarikatu su sakrivali svoja prava lica. Oni su 1288. godine počeli da skidaju svoje maske (tj. otkrivaju svoja prava lica). Oni su otkrili njihovu tajnu knjigu koja nosi naslov Džavidan. Ova knjiga se sastoji od šest formi (od kojih svaka forma sadrži šesnaest stranica). Jedna od ovih formi je na perzijskom jeziku. Nju je napisao osnivač hurufizma Fadlullah bin Ebi Muhammed Tebrizi. Ostalih pet formi su napisali neki od njegovih učenika. Od njih, forma koja nosi naslov Iškname, koju je napisao njegov sin Ferišteh, nije jasno otkrivala kufr. Ona je zbog toga 1288./1781. godine štampana litografijom u Istanbulu.