VJEROVANJE KITABE (2)
Ajeti kerime i hadisi šerife je potrebno tumačiti u njihovom doslovnom značenju, osim ako postoji opasnost i neprilika. Nije dozvoljeno davati drukčija značenja, koja su slična doslovnom značenju. [Kur’ani kerim i hadisi šerifi su na kurejš jeziku i dijalektu. Riječima se mora dati značenje koje se prije hiljadu i tri stotine godina upotrebljavalo u Hidžazu. Nije ih ispravno prevoditi davajući im današnje, savremeno, značenje koje je rezultat promjena kroz vijekove.] Ajeti kerimi koji imaju nejasno značenje se zovu Mutešabihat. Samo Allah dželle-šanuhu zna njihovo značenje i nekoliko velikana ehli sunneta, kojima je dato da znaju ilm-i ledunni i da razumiju njihovo značenje onoliko koliko im je dozvoljeno. Niko ih drugi ne može razumjeti. Mi moramo vjerovati da su mutešabihat ajeti kerimi Allahov dželle-šanuhu kelam, i ne smijemo istraživati njihovo značenje. Alimi Eš’ari mezheba su rekli da ih smijemo ukratko ili detaljno objasniti, protumačiti (te’vil učiniti). Te’vil učiniti znači izabrati od nekoliko značenja riječi jedno koje nije svakodnevno. Na primjer, za ajeti kerim, “Allahova ruka je superiornija od njihove”, što je Allahov dželle-šanuhu kelam, trebamo reći, “Ja vjerujem sve što Allah dželle-šanuhu sa ovim misli.” Najbolje je reći, “Ja ne mogu shvatiti njegovo značenje. Samo Allah dželle-šanuhu ga zna.” Ili moramo reći, “Allahovo dželle-šanuhu znanje nije kao naše znanje. Njegova želja nije kao naša želja. Isto tako Njegova ruka nije kao ruka Njegovih stvorenja.”
HADIS-I ŠERIF
Da bi se ljudi spasili od najlošijih navika oni su ti koji se nikome ne približavaju.