VJEROVATI U SUDNI DAN (2)

Musliman koji griješi se zove fasik (grešnik). Fasici i svi kafiri će biti u kaburskoj patnji (azabu). Ovo se bez sumnje i sa potpunim uvjerenjem mora vjerovati. Mrtvac će se nakon ukopa povratiti u nama nepoznat život i biće ili u udobnosti ili u patnji. Kako nam je rečeno u hadisi šerifu dva meleka, koji se zovu Munker i Nekir, će doći u njegov mezar u obliku dvije nepoznate i strašne osobe i počeće ga ispitivati. Prema jednim alimima ispitivanje u mezaru će biti o osnovama vjerovanja (akaida) dok će prema drugim alimima biti svo vjerovanje. [Mi iz ovoga razloga moramo naučiti djecu odgovore na slijedeća pitanja. Ko je tvoj Gospodar (Rabb)? Koja je tvoja vjera (din)? Kojim ti sljedbenicima (ummetu) pripadaš? Koja je tvoja Sveta knjiga (kitab)? Šta ti je kibla? Koji mezheb slijediš u vjerovanju i djelima (i’tikadu i amelu)? U knjizi Tezkire-i Kurtubi piše da oni koji nisu ehli sunnet neće moći ispravno odgovoriti na ova pitanja.] [Muhammed Kurtubi maliki, autor knjige Tezkire, je preselio na ahiret 671./1272. godine.] Grob onih koji precizno odgovore na pitanja će se proširiti i u njihovom grobu će se otvoriti prozor prema Džennetu. Oni će svake zore i sumraka (sabaha i akšama) vidjeti svoje mjesto u Džennetu a meleci će ih služiti i donositi lijepe vijesti. Onaj ko ne odgovori ispravno će biti jako strahovito udaran željeznim buzdovanima. Svako stvorenje osim ljudi i džina će čuti njegovu kuknjavu i pomaganje. Njegov grob će se toliko stisnuti da će on osjetiti kako mu kosti jedna kroz drugu prolaze. U njegovom grobu će se otvoriti rupa prema Džehennemu. On će svakog sabaha i akšama vidjeti svoje mjesto u Džehennemu. Njega će u njegovom kabru sve do proživljenja (mahšera) ovako teško tuči i mučiti. (Mahšer je mjesto suđenja na onom svijetu, skup, mjesto gdje će se sav svijet iskupiti na Sudnjem danu).

NAŠ PEJGAMBER BIO JE NASMIJANOG LICA

 Naš Pejgamber alejhisselam bio je nasmijanog lica. Smijao se blago. Smješkajuci se blazeni zubi su se vidjeli. Kad bi se smješkao svjetlost bi po zidovima davala odsjaj. I kad bi plakao, i kad bi se smijao sve bi to bilo blago. Nije se naglas smijao, niti je visokim glasom plakao, ali iz blazenih ociju suza bi potekla, iz blazenih grudi bi se cuo glas. Misleci na grijehe od svog naroda bi plakao, od straha od Allaha dželle šanuhu, cuvši Kur’an-i kerim, ponekad klanjajuci namaz bi plakao.