ŠTA PREKIDA POST(2)

Ako se greškom omrsimo, na primjer, ako nam - kada uzimamo abdest malo vode promakne niz grlo; ili ako smo prisiljeni da se omrsimo; ako se klistiramo; ako ušmrknemo lijek koji je tečan; ako promirišemo kolonsku vodu (losion); ako udahnemo dim [dim cigare koju neko puši]; ili udahnemo dim alojevog drveta nadimljenog ćilibarom; ili ako stavimo kapi u uho; ili ako kroz kožu prođe lijek kojim smo namazali čir [ili ako špricom ubrizgamo lijek]; ako progutamo nešto što nije ljekovito ni hranljivo, kao na primjer, komadić papira, kamenčić ili metal; ako namjerno povratimo punim ustima; ako neko - čiji zub krvari, proguta samo krv ili krv koja je pola i pola pomiješanu sa pljuvačkom; ako jedemo neznajući da je nastala zora ili se iftarimo misleći da je sunce zašlo; ako, nakon što smo se greškom omrsili nastavimo s jelom misleći da smo se omrsili; ako stavimo vode u usta; ili ako u snu imamo seksualni odnos; ako postimo bez nijjeta ili ne zanijjetimo prije zore u Ramazanu pa onda prestanemo postiti nakon vremena dahve iako smo zanijjetili poslije zore; post je, u svim ovim slučajevima prekinut i u svim ovim slučajevima je neophodno, poslije Bajrama, samo dan za dan napostiti na kaza. Ali, keffaret nije potreban ni u jednom od ovih slučajeva. Ako nam kiša ili snijeg upadnu u grlo i post i namaz su preknuti. Neophodno je napostiti na kaza (dan kada nam se je to desilo). Ako postanemo džunub (to jeste ako smo ejakulirali ili imali poluciju) dok nekoga grlimo i ljubimo post je pokvaren i mora ga se napostiti na kaza. Međutim, ako ne postanemo džunub, neće nam pokvariti post. Autori knjiga Hindijjei Bahr i Durr-ul-muhtar, rahmetullahi teala alejhim edžma’in, pišu da je samo neophodno na kaza napostiti ako postanemo džunub onanisanjem (masturbiranjem). Ako progutamo nešto što nam’ je ostalo od prethodne noći iza zuba, to će nam’ prekinuti (pokvariti) post. Ako je progutani komad veće od zrna leblebije (nohuta, nauta, sastrice, slanutka) i taj dan trebamo napostiti na kaza. Međutim, ako je progutani komadić manji od zrna leblebije, on nam’ neće pokvariti post. Ako neko zaboravi da posti, pa onda nešto pojede; pojede ili popije nešto - nakon što se sjetio da posti - iako zna da jelo u zaboravu neće pokvariti post, njegov post će biti pokvaren i biće neophodno oboje, i kaza i keffaret.

VJEROVATI KADER (1)

Zadnji od šest osnovnih temelja imana je, “vjerovati u kader [to jeste, da su i] hajr (dobro) i šer(zlo) od Allaha dželle-šanuhu.” Sve što se ljudskim bićima dešava, dobro, zlo, korist, šteta, zarada, gubitak, se isključivo dešava po Allahovom dželle-šanuhu određenju. Leksičko značenje riječi kader je mjerenje, hukm, i emr. Kader takođe znači čokluk (mnogota, puno, velika količina) i ogromno. Allahovo dželle-šanuhu ezeli predodređenje (tj. predodređenje u vječnoj prošlosti) za postojanje nečeg se zove kader. Momenat u kom se kader desi, to jest ono što je određeno, se zove kaza. Riječi kaza i kader se upotrebljavaju takođe i naizmjenično. Dakle, kaza je Allahovo dželle-šanuhu ezeli predodređenje za sve što će On stvoriti od ezela do ebeda (od vječnosti u prošlosti do vječnosti u budućnosti). Kader je sve ono što je stvoreno u skladu sa kazom, ni manje ni više. Allah dželle-šanuhu je znao u vječnoj prošlosti sve šta će se dogoditi. Ovo Njegovo znanje se zove kaza i kader. Stari grčki filozofi su to zvali vječna usluga (inajet-i ezelijje). Sva stvorenja su nastala iz kaze. Stvaranje stvari prema Njegovom znanju u vječnoj (ezeli) prošlosti se zove kaza i kader. U vjerovanju kadera mi moramo sigurno i bez sumnje znati i vjerovati da će se, ako je Allahu dželle-šanuhu u vječnoj prošlosti htio da nešto stvori, to sigurno desiti tačno onako kako je to On htio, ni manje ni više. Nemoguće je da ne postoji nešto što je On odlučio da stvori i da postoji nešto što On nije odlučio da stvori.