LEJLETUL MIRADŽA

Noć miradža je dvadeset sedma noć mjeseca Redžeba.  Riječ miradž znači merdevine.  To je noć u kojoj je Resulullah bio uzdignut na nebesa i odnešen na nepoznata mjesta.Mi’radž je uzlazak našeg Poslanika alejhisselam na nebesa. Naš Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem je u Noći Mi’radža vidio Allaha dželle-šanuhu, govorio s Njim, i čuo Ga, na način koji ljudi ne mogu shvatiti i objasniti. Muslimani slave ovu noć svake godine.

Naš Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem je iz Mekke-i mukerreme otišao sa Džebrailom alejhisselam do drveta na šestom ili sedmom nebu koje se zove Sidre-tul-munteha. Od tog mjesta nikakvo znanje niti penjanje ne može ići dalje. U Sidri je naš efendija (gospodar, sejjid), Resul-i ekrem sallallahu teala alejhi ve sellem vidio Džebraila alejhisselam u njegovom pravom obliku, sa šest stotina krila. Džebrail alejhisselam je ostao u Sidri. Njega je prenijeo Burak od Mekke do časnog Jerusalima (Kudus-i šerifa), ili do sedmog neba. Burak je jedna bijela, brza i bezpolna džennetska životinja. On nije ovozemaljska životinja. On je manji od mule a veći od magarca. On je strahovito brz. On je brži od očiju. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je u Mesdžidu Aksa bio na jaciji, ili na sabah namazu, imam drugim Pejgamberima. Duše Pejgambera su tu bile prisutne u svojim ljudskim oblicima. On se u jednom momentu popeo od Kudusa do sedmog neba merdevinama koje se zovu Mi’radž. Putem su meleci, koji su bili sa obje strane, donosili na Resulullaha medh-u sena (hvalili ga i veličali). Džebrail alejhisselam je na svakom nebu oglašavao vesele vijesti o Resulullahovom dolasku. On je na svakom nebu vidio Pejgambera i nazvao mu selam. U Sidri je vidio mnoge zapanjujuće stvari. On je vidio džennetske ni’mete (blagodati). On je vidio džehennemski azab (mučenja, patnju). On nije ni pogledao ni jednu od džennetskih blagodati samo iz želje i radosti da vidi Dženab-i Hakkov džemal (Allahovu dželle-šanuhu ljepotu). On je, među nurevima (blještavim svjetlima), sam krenuo od Sidre. On je čuo zvuk (škripu) pera meleka. On je prošao kroz sedamdeset hiljada perdi (zavjesa). Razmak između dvije perde je kao dužina putovanja od pet stotina godina. On je, poslije toga prošao, na krevetu zvanom refref, kroz Kursi, koji je blještaviji i svijetliji od sunca. On je došao do Arša (Arš-i ilahije). On je izašao iz Arša, izvan alema (svijetova) vremena, prostora i materije. On je došao na mekam (mjesto, prostor) gdje je čuo Allahovu dželle-šanuhu Riječ.

On je vidio Allaha dželle-šanuhu na način koji se niti može shvatiti niti objasniti, to jeste onako kako ćemo vidjeti Allaha dželle-šanuhu na ahiretu, bez zemana (vremena) i bez mekama (mjesta, prostora). On je govorio sa Allahom dželle-šanuhu bez slova (harfova) i zvuka (sesa). On je donosio na Allaha dželle-šanuhu tespih, hamd i sena (hvalio Ga i veličao). On je dobio bezbrojene poklone i počasti. Pedeset puta dnevno klanjanje namaza je postalo farz njemu i njegovom ummetu, što je, postepeno, uz išaret (posredstvo) Musa alejhisselama, smanjeno na pet dnevnih namaza.

Knjiga Ruh-ul-bejan, u dijelu koji govori o imametu navodi citat iz knjiga Tefsir-i Husejni i Behar, i kaže, “Ko ne vjeruje da je Resulullah odnešen iz Mekke u Bejtul-mukaddes (Jerusalim) on će postati kafir.  Ko ne vjeruje da je on odnešen na nebesa i na nepoznata mjesta će biti dal i mubtedi’.”  To znači da će postati jeretik (sapik).