SAVJET

Vjerske znanosti o kojima islam govori su znanosti zapisane u knjigama ehlisunnetskih ucenjaka. Onaj koji ne vjeruje samo u jedan dio nassa (tekst Kur’ana i hadisa) jasnog znacenja, tj. u neki ajet-i kerim ili hadis-i šerif iz domena imanskih i šerijatskih znanosti što ih navode alimi ehli sunneta, postaje (kafir) (nevjernik). A ako krije svoje nevjerovanje naziva se (munafikom) (dvolicnjakom). Ukoliko i krije i predstavlja se muslimanom kako bi ih prevario naziva se (zindikom) (hipokritom, prevrtljivcem). Osoba nece postati kafirom ukoliko pogrješno tumaci i vjeruje u nass (ajete i hadise) otvoreno nejasnog znacenja. Mesutim, uci ce u Džehennem zato što se udaljio od ispravnog puta ehli sunneta, ali nece biti izlozen vjecitom azabu (patnji) zato što vjeruje u nass jasnog znacenja; iz Dzehennema ce biti premješten u Dzennet. Ovakve grupe ljudi nazivaju se (ehli bidat), odnosno (frakcije dalaleta) (krivog puta, stranputice). Postoje 72 takve frakcije. Nijedan njihov cin ibadeta se ne prihvaca. Muslimani ispravnog vjerovanja zovu se (ehl-i sunnet vel džemaat) ili (sunnije). U svom ibadetu sunije su se podijelile u cetiri mezheba (pravne škole). Pripadnici ovih mezheba znaju da su ehli sunnije i mesusobno se vole. Oni koji ne pripadaju nijednom od ova cetiri mezheba ne mogu biti ehli sunnije. Da su oni što ne pripadaju ehli sunnetu potencijalni kafiri (nevjernici) i pripadnici bid’ata (novotarija u vjeri) dokumentirano je u pismima (poslanicama) imami Rabbanija, posebno u 286. pismu prvoga poglavlja, zatim u Tahtavijevim fus-notama u Durrul-muhtaru, u poglavlju Zebajih i u knjizi El-besair li-munkir-it-tevassul-i bi-ehl-il-mekabir. Ove dvije knjige su na arapskom. Druga je napisana i štampana u Indiji, da bi 1975. (1395. hidzretske) godine i kasnije u Istanbulu izišla njezina obnovljena reprint-izdanja.

Ako izvršitelji ibadeta na nacin predvisen jednim od mezheba pocine grijeh ili neispravno i krnjavo izvršavaju ibadet Allah dželle šanuhu, im, ako to On hoće, može oprostiti i nikako ih ne uputiti u Džehennem. A ako hoće, kaznit će ih srazmjerno njihovim griješima i nakon toga spasiti ih od daljnjeg azaba (kazne). Oni koji ne vjeruju makar i u jednu jasnu istinu vjere, cijeg su postojanja svjesni čak i džahili (neznalice), dozivjet ce vjecnu patnju u Džehennemu. Oni se nazivaju (kafirima) (nevjernicima).

Kafiri se dijele u dvije grupe: oni koji imaju Knjigu (Objavu) i oni što je nemaju. (Murtedom) (odmetnikom od vjere) naziva se osoba koja je bila u islamu (musliman) a kasnije, izlaskom iz vjere, postala kafir. Ukazujuci na one s kojima je zabranjeno (haram) vjencavati se zbog njihovog politeizma (širka), Ibni Abidin (rahime-hullahu teala) je govorio da su odmetnici od vjere (murtedi), bezboznici (mulhidi), hipokriti (zindik), vatropoklonici (mecusi), idolopoklonici (putperest), stari grcki filozofi, munafici, radikalni sektaši unutar 72 postojece frakcije, brahmani, budisti, kao i pripadnici grupa pod imenom batini, ibahi i druzi kafiri bez Knjige. Isti su i komunisti i masoni. Oni koji vjeruju u kršcanske i jevrejske objave (sišle s neba da bi kasnije ljudskom rukom bile prepravljane i iskrivljavane) Tevrat i Indzil, jesu kafiri koji imaju Knjigu. Oni postaju mnogobošcima (musrik) ukoliko povjeruju u bozanski karakter (uluhiyyet sıfatı) bilo kojeg Bozijeg stvorenja. Boziji sifati (svojstva) dijele se na licna Allahova svojstva (sıfat-i zatiyye) i svojstva Allahovog savršenstva (sıfat-i subutiyye).

Ukoliko neki kafir, bilo onaj s Knjigom ili bez nje, postane musliman spasit ce se od ulaska u Džehennem. Postat će muslimanom čistim od svakoga grijeha, s tim što je potrebno da bude musliman sunija. Biti sunijom znaci išcitati i naučiti klasicna djela ehlisunnetskih alima i uskladiti s njima svoje vjerovanje, riječi i djela. Da li je neko na ovom svijetu musliman (vjernik) ili ne, može se vidjeti po njegovim javnim rijecima i djelima, a da li će takav covjek na Onaj Svijet (Ahiret) otici kao vjernik ili ne, saznat će pri svom posljednjem izdisaju. Muslimanima pociniocima velikih grijeha bit ce zasigurno oprošteno ukoliko ucine tevbu (pokajanje). Takvi će biti sasvim ocišceni od grijeha. O tome šta je teoba i kako se ona čini možemo naučiti iz bilo kojeg ilmihala (npr. Seadet-i ebediyye), gdje je šire objašnjeno.