VJEROVANJE U ALLAHA DŽELLE ŠANUHU (2)
Treba vjerovati da ćemu vidjeti Allaha dželle šanuhu, a ne treba razmišljati kako, na koji način cemo Ga vidjeti jer, Allahova dželle šanuhu, djela se ne mogu razumom pojmiti. Ona nisu slična ovosvjetskim djelima. (Ne mogu se mjeriti sa spoznajama fizike i hemije.) Uzvišenom Allah dželle šanuhu se niko ne može usprotiviti. On nije materija, nije organizam. (Nije element, vrsta fuzija i tome slično.) Allah dželle šanuhu , se ne može brojati, računati niti mjeriti. Izvan vremena je. Nema ništa prije, poslije i nakon Njega, ništa ispod ili iznad Njega, niti nešto s Njegove lijeve ili desne strane. Zbog toga ljudska misao, znanje i um ništa Njegovo (nijedan djelić Njega) ne mogu razumjeti. Ne može se shvatiti i način kako ćemo Ga vidjeti. Riječi ruka, noga, strana, mjesto i slično nisu prikladne za Allaha dželle šanuhu, a kada se spominju u kur’anskim ajetima i Poslanikovim hadisima nemaju značenje koje mi koristimo i koje znamo. Takvi ajeti i hadisi nazivaju se mutešabihat. U njih treba vjerovati, a ne nastojati razumjeti njihovu bit, tj. oni se mogu tumačiti (te’vil) i tada im se daje drukčije, Allah dželle šanuhu prikladno značenje. Na primjer, riječ ruka označavala bi snagu i energiju. Muhammed “sallallahu alejhi ve sellem”, je Allaha dželle šanuhu, vidio na mi’radžu. To nije bilo poput ovosvjetskog gledanja. Ako neko kaže da je Allaha teala, vidio na dunjaluku, on je zindik (munafik). I evlije “kaddesallahu teala esrarehum edžmain” ne viđaju Ga na način kako se inače nešto viđa na ovome svijetu ili na Ahiretu. To nije pravo, ru’jet viśenje, već tzv. šuhud viśenje (znaći, srcem ili očima samo uče prikladnu, blisku sličnost).
Allahova dželle šanuhu, imena su postojana (stabilna - tevkifi). Džaiz je izgovarati Njegova imena koja se u islamu spominju, a nije džaiz izgovarati ono što se ne spominje. [Na primjer, za Allaha teala, se kaže da je Alim, ali se ne može reči da je Fakih jer, u islamu se takav naziv za Allaha dželle šanuhu, ne spominje. Slično tome, nije džaiz umjesto imena Allah dželle šanuhu govoriti Bog, pošto to označava božanstvo, obožavatelja (ilah, ma’bud). Govori se, na primjer, da je božanstvo Hindusa krava. A može se reči da Allah dželle šanuhu jedan, nema drugog boga osim Njega. I u drugim jezičima rijeći poput Dieu, Bog, Gott i God mogu se koristiti u značenju božanstva, a ne umjesto imena Allah. Allahova dželle šanuhu imena su beskrajna. Poznato je da ima hiljadu i jedno ime, odnosno toliko je njegovih imena obznanjeno ljudima dok je u vjeri Muhamedanskoj naznačeno njih 99 i nazivaju se Esma-ul-Husna. Pošto čovjek ne može shvatiti Allaha dželle šanuhu nije džaiz da ispoljava upornost u tome. Allahovih dželle šanuhu osam Sifat-i subutije nisu identnična s Njegovim bićem, ali nisu ni odvojena od Njega. Dakle, ta svojstva nisu On sam, a nisu ni mimo Njega. To su slijedeca svojstva: hajat, ilm, sem’, basar, kudret, kelam, irade i tekvin. Kod Eš’arija svojstva tekvin i kudret su ista.