KAKAV TREBA DA BUDE PRAVI MUSLIMAN

Islama ima tri temelja, ilm amel i ihlas. Ilm je znanje imana, fikha i ahlaka. Ilm moramo da učimo iz knjiga alima Ehl-i sunneta. Amel je rad u skladu sa ovim znanjem. Ihlas je učenje ilma i izvršavanje amela radi Allahovog rizaluka (zadovoljstva) to jeste, da dobijemo Allahovu dželle šanuhu ljubav. Musliman koji ima ova tri temelja se zove Alim Islama ili Hakiki musliman (pravi Musliman). Oni kojima nedostaju ove tri stvari (ilm, amel, ihlas) a šire pisanja i govore, čiji sadržaj nije u skladu sa znanjem koje se nalazi u knjigama alima Ehl-i sunneta, i koji se predstavljaju i nazivaju alimima su zli vjerski ljudi ili zindici (kafiri). Naprimjer, neka osoba može biti puno učena u vjerskim stvarima, takva osoba može i da obavlja sav ibadet međutim, ako takva osoba nema ihlas to jeste, ako ta osoba čini sve ono, što radi, iz dunjalučkih razloga, kao što su gomilanje bogatstva, žudnja za visokim položajem i želja za famom (da bude čuven), onda, takva osoba, nije hakiki musliman (pravi musliman) nego je zindik.

Prvi savjet je da moramo ispraviti naš i’tikad (vjerovanje). Naš i’tikad mora da je u skladu sa onim što je napisano u knjigama alima Ehl-i sunneta pošto će nas samo ova firka (grupa) spasiti od Džehennemske vatre. Molimo Allaha dželle šanuhu da rad ovih velikih ljudi puno nagradi! Alimi četiri mezheba, koji su došli na stepen idžtihada, i veliki alimi koje su oni obrazovali i proizveli se nazivaju alimi Ehl-i sunneta. Nakon što smo ispravili naš i’tikad (iman) neophodno je da mi radimo naš ibadet u skladu sa fikhskim znanjem to jeste, da izvršavamo šeri’at (da izvršavamo ono što je naređeno i da se klonimo onog što je zabranjeno). Moramo, svaki dan, i bez lijenosti i nemarnosti, pet puta dnevno klanjati (beš vakt namaz), dobro pazeći na šartove (uslove, farzove) namaza i ta’dil-i erkan (smirenost u namazu). Ko ima nisab (granicu) mala (imovine) treba da od njega dadne zekat. Imam-i a’zam Ebu Hanife je rekao, "Takođe je potrebno dati zekat od zlata i srebra koje žene upotrebljavaju kao nakit."

Mi ne bi smjeli traćiti naš dragocjeni život čak ni na nepotrebne mubahe (dozvoljene stvari). Svakako je, da ga ne bi smjeli traćiti na harame. Ne bi se smjeli baviti tegannijom (melodičnim učenjem), pjevanjem, muzičkim instrumentima ili pjesmama. Ne bi smjeli dozvoliti da nas zavede zadovoljstvo, koje, ove stvari, pružaju našim nefsovima. Ovo su otrovi koji su pomiješani s medom i prekriveni šećerom.