ISLAMSKO VJEROVANJE

Ehl-i sunnetska ulema je dobro razumjela vrijednosti i vrline časnih ashaba (radijallahu teala anhum edžmain) i propisala da ih sve treba voljeti.

Oni koji govore da vole samo pojedine ashabe, a ostale da ne vole nego ih omalovažava ju i ne slijede njihov put, nazivaju se (šijama) ili (rafizima). Rafiza ima najviše u Iranu, Indiji i Iraku. Pojedini od njih, radi varanja ispravnih vjernika (alevija), sebe predstavljaju (alevijama). Međutim (alevi) označava muslimana koji voli hazreti Aliju (radijallahu anh).Allah dželle šanuhu u Kur’anu kaže (da sumuslimanu braća) a posljednji ajet sure Feth govori o tome da su se (časni ashabi međusobno voljeli).

KAKO TREBA BITI IMAN

Jedan od najvećih alima Indije, velij-ji kamil Muhammed Ma’sum Faruki mudžeddidi ovako kaže u svom 29. pismu:

Allah dželle-šanuhu je upitao Musa alejhisselama, “O Musa! Šta si ti učinio za Mene?” Ja Rabbi! Ja sam klanjao namaz za Tebe i postio i plaćao zekat i puno zikrio Tvoje ime. Allah dželle-šanuhu je rekao, “Obavljanje namaza je burhan (dokaz, evidencija, dokument) za tebe. Post je štit koji će te će te zaštititi od džehennema. Zekat će ti pripremiti doček u hladovini na vrelini mahšerskog dana. (Kada će ljudi biti okupljeni na onom svijetu radi suđenja.) A zikr (sjećanje na Allaha dželle-šanuhu i spominjanje Njegovog mubarek imena) će ti biti nur (svjetlo) u mraku toga dana. Šta si ti učinio za Mene?” Musa alejhisselam je rekao, “Ja Rabbi! Koje je djelo samo za Tebe?” Allah dželle-šanuhu je rekao, “Jesi li radi Mene volio roba kojeg Ja volim? Jesi li smatrao Moje neprijatelje kao (tvoje) neprijatelje?” Musa alejhisselam je tada shvatio da je Allahu dželle-šanuhu najdraže djelo voljeti onoga koga On voli i mrziti Njegove neprijatelje.