KAKO SE KLANJA PODNE NAMAZ?

Podne namaz se klanja na sljedeći način:

Zanijetimo četiri rekata sunneta, na prvom rekatu učimo: Subhaneke, Euzu i Bismillu, Fatihu i jednu suru, zatim Učinimo ruku, dvije sedžde i ustanemo na drugi rekat Na kojem učimo: Bismillu, Fatihu i jednu suru. Poslije toga izvršimo ruku i sedžde i na sjedenju proučimo: Ettehijjatu. Onda ustanemo na treći rekat, na kojem učimo isto što i na drugom, a zatim poslije ruku a i sedždi ustanemo na četvrti rekat, na kojem učimo isto što na drugom i trćem rekatu, Izvršemo ruku i sedžde i na sjedenju proučimo: Ettehijjatu, Salavate i dovu i predamo selam nakon sunneta, stojeći proućimo ikamet (samo muškarci) i za nijjetimo četiri rekata farza. Na prva dva rekata podnevskog farza učimo isto kao i na prva dva rekata sunneta .Na prvom sjedenju proučimo Ettehijjatu i ustanemo na treći rekat na kojem učimo samo Bismillu i Fatihu, što također, učimo i na četvrtom rekatu. Na sjedenju, poslije četvrtog rekata, proučimo: Ettehijjatu, Salavate i dovu, i predamo selam. Nakon farza zanijjetimo dva rekata sun sunneta. Podnevski sun sunnet se klanja kao i sabahski sunnet. Poslije selama prouče se Ajetul kursij (tesbih dove), 33 puta Subhanallah  33 puta Elhamdulillah, 33 puta Allahu ekber i  dove.

Ajetul kursij (tesbih dove), 33 puta Subhanallah, 33 puta Elhamdulillah, 33 puta Allahu ekber, i dove.

ENGLEZI I VEHABIZAM (2)

Vehabizam se, za vrijeme Osmanlija, širio po Indiji i Africi preko engleskih špijuna i para. Kako se ši’izam nastanjivao u maloj Aziji i Bagdadu tako su i egipatski vjerski ljudi počinjali kliziti prema vehabizmu. Velika je bruka i sramota što je Muhammed Abduh iz Egipta, koji je pročitao i napisao puno knjiga, ne samo usvojio vehabizam već se i potpuno odvojio od ehli sunneta vel-džema’at i zaglibio u laži i propagandu (uvođenja ireligioznosti u islamske zemlje pod lažnim imenom modernizma), koja je najefektivnije oružje u borbi koju su masoni započeli sa ciljem da iskorijene islam. On je, davajući ajeti kerimima i hadisi šerifima značenja u skladu sa zapadnjačkim idejama i svojim ličnim mišljenjem, skrenuo sa puta Selefi salihina. Njegovi istomišljenici su preveli neke njegove knjige na turski (i engleski) jezik i poturili ih omladini kao “knjige Abduha velikog alima islama”! Podatak da su Abduh i Džemaluddin Afgani masoni je napisan u apendiksu, na kraju turske verzije naše knjige, pod imenom “Abduh”. Njihove ideje, koje su suprotne islamu, su pobijene Muhammedovoj Arabijevoj knjizi Ifadet-ul-ahjar. Ova knjiga je izdata u Mekki kao dio knjige Mevkif-ul-akl vel-alem, koju je napisao šejh-ul-islam Mustafa-ef Sabri; i u knjizi članaka Džami’ul-ezher Medžellesi koju je napisao Jusuf Dedžvi, član Savjeta za više nauke na medresi Džami’-ul Azhar. Ova Jusufova Dadžvijeva knjiga je 1966 godine urđena u Egiptu. Isto tako je i Ibni Tejmijju zavelo njegovo veliko znanje. Ibni Tejmijjino veliko znanje je bilo uzrok da on krene stranputicom (u dalalet). Ali, Ibni Tejmijje nije bio toliko ekscesivan.