SLIJEĐENJE NEFSOVIH ŽELJA (Hevaj-i nefs)

Sedma bolest kalba, to jest loša navika, je upuštanje u slasti šehveta, nefsove želje i zadovoljstava (nefsin hevasi). Ružnoća ovih djela nefsa je jasno saopštena u ajeti kerimima. Osim toga, u Kur’ani kerimu je takođe saopšteno da slijeđenje nefsovih želja i prohtijeva, žudnji udaljava čovjeka od Allahovog puta. Jer, uvijek želi da kontrira Allahu dželle-šanuhu, da Mu prkosi i da se protiv Njega buni. U svakom poslu, slijeđenje nefsovih želja i prohtijeva vodi obožavanju nefsa. Ko god slijedi nefs ili zapada u nevjerstvo (kufr) ili postaje inovator (bid’at sahibija) ili zalazi u harame (ono što je islam zabranio). Ebu Bekr Tamistani rahime-hullahu teala je rekao, “Sreća neslijeđenja nefsovih prohtijeva je najveće blago na ovom svijetu. Jer, nefs je najveća od svih prepreka, blokada između Allaha dželle-šanuhu i Njegovog roba.” Sehl bin Abdullah Tustari [preselio na ahiret 283. godine u Basri] je rekao, “Neslijeđenje nefsa je najbolji od svih ibadeta.” Islam bin Jusuf Belhi je dao jednom Hatem-ul-Esamu [237 h.] poklon. Kada je Hatem uzeo poklon oni oko njega su ga upitali zar uzimanje poklona ne znači slijeđenje njegovog nefsa. On im je odgovorio da ga je uzimanje poklona od njega ponizilo (zelil) a njega uzvisilo (aziz). (Onda je dodao) “da ga nisam uzeo to bi mene uzvisilo a njega ponizilo. A to bi moj nefs volio!” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao na kraju jednog dugog hadisi šerifa, “Tri stvari vode čovjeka u katastrofu: Škrtost, slijeđenje nefsa, (i) samoljublje.” Imam-i Gazali rahime-hullahu teala je rekao da je samoljublje (udžb) prepreka (perda) koja spriječava dobijanje Allahove dželle-šanuhu pomoći. Drugim riječima to je neviđenje (neuviđanje) naših mana i voljenje naših ibadeta. Isa alejhisselam je rekao, “O moji apostoli! Vjetar je ugasio mnoga svjetla. Isto tako i udžb (samoljublje) gasi mnoge ibadete i poništava njihove sevabe.”

GDJE SE TREBA REĆI HAMD

Vadžib je reći hamd (elhamdulillah) u namazu. Sunnet reći hamd na hutbi, prije svaki dove, i nakon što smo jeli i pili. Mubah je reći hamd, kad god se sjetimo. Mekruh je donijeti hamd na prljavim mjestima. Haram je donijeti hamd nakon što smo jeli I pili nešto, što je haram, čak može izazvati i kufr.