POSTOJI OSAM VRSTA POSTOVA:

1 - Postovi koji su farz. Farz postovi su takođe podjeljeni na dvije vrste. Farz postovi koji se obavljaju u izvjesno vrijeme, kao na primjer, post u Ramazan-i šerifu.
2 - Postovi koji su farz ali se ne obavljaju u izvjesno vrijeme. Primjeri ovih su postovi na kaza i postovi keffareta. Međutim, keffaret post je farz-i ameli. To znači da onaj, ko ga porekne, ne postaje kafir.
3 - Post koji je vadžib i koji se takođe obavlja u izvjesno vrijeme kao što je post na izvjesni dan ili na izvjesne dane.
4 - Post koji se obavlja nasumice. [Naravno, ovdje ne treba ni spominjati da dan, koji se posti, ne smije biti dan u na koje islam zabranjuje da se posti (kao na primjer bajram).]
5 - Post koji je sunnet, kao ma primjer, post na deveti i deseti dan mjeseca Muharrema.
6 - Post koji je mustehab. Njegovi primjeri su post na trinaesti, četrnaesti i petnaesti dan svakog arapskog mjeseca; post samo na dane džume; post na dan Arefata što je dan koji je prethodan kurbanskom bajramu. Neki alimi su takođe rekli da je mekruh postiti samo na dane džume. Onom ko hoće da posti na dan džume je bolje da takođe posti i u četvrtak i u subotu. Jer, bolje je ne raditi nešto za što su alimi rekli da je mekruh.
7 - Post koji je haram. Haram je postiti na prvi dan ramazanskog bajrama (fitr bajrama) i na sve četiri dana kurbanskog bajrama.
8 - Postovi koji su mekruh: Postiti samo na deseti dan mjeseca Muharrema, postiti samo u subote, postiti na dane (koji se zovu) Nervuz i Mihridžan [dane dvadesetog marta i dan dvadesetog septembra], postiti svaki dan tokom cijele godine, i postiti i uopšte ne govoriti.

VJEROVATI KADER (8)

Pošto pripadnici sekte mu’tezile nisu bili u stanju da uoče razliku između želje i pristanka oni su zbunjeno rekli, “Čovjek stvara svoja djela i želje.” Oni poriču kaza i kader. Pripadnici jedne druga grupe, koja se zove džebrijje, su potpuno zbunjeni i nisu u stanju da shvate da slobodan izbor (ihtijar) može postojati bez stvaranja (halka). Oni su poistovjetili čovjeka, misleći da on nema izbor, sa drvetom ili kamenom. Oni kažu, neuzubillah (da nas Allah dželle-šanuhu sačuva i sakloni od ovakvih riječi), “Ljudi nisu griješnici. Allah dželle-šanuhu pravi sve počinjene grijehe.” Kad ljudi i životinje ne bi imali izbor i kad bi Allah dželle-šanuhu na silu činio zlo i grijehe, kako to sljedbenici džebrijje sekte tvrde, ne bi bilo razlike između čovjeka koji je bačen svezanih nogu i ruku sa planine i onog koji polako silazi sa planine i razgleda. U stvari, prvi je prisiljen da se kotrlja dok drugi silazi svojom dobrom voljom i izborom. Oni koji ne mogu vidjeti razliku između ova dva slučaja su kratkovidni i ne vjeruju ajeti kerime. Oni smatraju Allahova dželle-šanuhu naređenja i zabrane nisu potrebne. Pretpostavljati da čovjek sam sobom stvara svoja djela, kao što to sekte mu’tezile i kaderijje vjeruju, znači ne vjerovati u ajeti kerim “Samo je Allah dželle-šanuhu Halik (Stvaralac) svega” i pripisati Allahu dželle-šanuhu čovjeka kao Njegovog druga (širk).

Ši’ije kažu kao i mu’tezile da čovjek sobom stvara šta hoće. Oni kao dokaz za tu svoju tvrdnju navode primjer magarca koji neće da preći preko potoka iako ga udaraju. Oni ni ne pomišljaju da je moguće da se dvije želje istovremeno dese, to jest da Allah dželle-šanuhu neće da se desi nešto što čovjek hoće. Ako se desi ono što Allah dželle-šanuhu hoće pokazuje da ono što mu’tezile kažu nije tačno, to jest da čovjek ne može stvoriti i učiniti sve što hoće. Kada bi se desilo sve što čovjek zaželi, kako to oni kažu, onda bi to značilo da je Allah dželle-šanuhu nesposoban i neuspješan. Allah dželle-šanuhu je daleko od nesposobnosti. Dešava se samo ono što On hoće. Samo On sam sve stvara. Allah dželle-šanuhu je takav. Reći i pisati riječi kao što su, “čovjek je ovo ili ono stvorio”, “ja sam to stvorio”, “mi smo to stvorili”, ili “oni su to stvorili.” je odvratno. To je neuljudnost i neučtivost prema Allahu dželle-šanuhu To je sebeb za kufr.