Untitled Document

KEFFARET ZA (PREKINUTI) POST (1)

Kao keffaret (ili kaznu) za prekinut post ćemo mi ćemo osloboditi jednog roba. Ko ne može osloboditi roba mora uzastopno postiti šezdeset dana. Nakon šezdeset dana ćemo onda - na kaza, napostiti svaki propušteni dan.

Ko ima u nekoliko prošlih Ramazana keffaret, ili ko ima u jednom Ramazanu dva dana koji zahtjevaju keffaret (kaznu), on će učiniti samo jedan keffaret za oba dana, ako već nije učinio prvi keffaret. Međutim, ako je on već učinio prvi keffaret, on takođe treba da učini i drugi keffaret.

Ako smo prekinuli post keffareta iz opravdanih razloga kao što su bolest, putovanje, ili zato što je nastupio Bajram ili Ramazan, potrebno je ispočetka početi postiti šezdeset dana. Iako ne postimo na dane Bajrama u svakom slučaju moramo početi postiti ispočetka. Ako žena prekine post, zbog zbog početka menstruacije (hajz) ili lohije [(nifas) sluzasta, ispočetka malo sukrvičasta tečnost koja izlazi iz materice porodilja i traje tri do šest nedjelja] ona ne počinje post iz početka. Ona će napuniti šezdeset dana posta kada postane čista. Ali, žena koja iz istog razloga prekine keffaret zavjetnog posta, mora da počne postiti tri dana ispočetka. Mi moramo početi naš keffaret post u vrijeme koje se neće podudariti ni sa Ramazanom ni sa Bajramima. Ako počnemo naš keffaret post na prvi dan mjeseca Redžeba, i ako šezdeset dana nije napunjeno na zadnji dan Ša’bana, mi moramo zanijjetiti da idemo na put koji je najmanje tri dana hoda i napustiti naše mjesto gdje živimo. Na prvi dan Ramazana ćemo zanijjetimo da postimo keffaret post [knjiga Ešbah] jer putniku (musafiru) nije farz post u Ramazanu; musafiru ga je dozvoljeno kasnije naposti - na kaza.

VJEROVATI KADER (6)

Da bi se čovjekovo djelo stvorilo on mora prvo srcem izabrati i poželjeti. Čovjek želi ono što je u granici njegove moći. Ova žudnja, ili želja, se zove sticanje (kesb). Merhum Amidi je rekao da je kesb sebeb (posrednik, uzrok, povod) i da izaziva i utiče na stvaranje djela. Međutim, nije pogrešno ni reći da kesb nema uticaja na stvaranje čovjekovog slobodnog izbora (ihtijara) zato što ono što čovjek želi i ono što je stvoreno nije drukčije jedno od drugog. Prema tome, čovjek ne može učiniti šta god hoće pošto se takođe može desiti i ono što on neće. Kad bi čovjek radio sve što hoće, i kada se ne bi desilo ono što on neće, onda on ne bi bio čovjek nego bi on tvrdio uluhijjet (da je Allah dželle-šanuhu). Allah dželle-šanuhu je dao Njegovim ljudskim stvorenjima Svojom uslužnošću (lutfom) i dobročinstvom (ihsanom) onoliko snage (kuvveta) i moći (kudreta) koliko im je potrebno da mogu izvršavati Njegova naređenja i zabrane. Na primjer, ko je zdrav i dovoljno bogat može jednom u životu obaviti hadždž. Mi možemo postiti po danu jedan mjesec dana u godini kada vidimo mlađak (hilal) mjeseca Ramazana. U dvadeset četiri sata možemo klanjati pet puta. Ko ima imovine preko nisaba može dati jednu četrdesetinu muslimanima, u zlatu ili srebru, kao zekat, jednu hidžri godinu nakon što mu je imovina prešla nisab. [Nisab, ili granica preko koje se mora platiti zekat u zlatu ili srebru, to jest, jedna četrdesetina imovine jednu hidžri godinu nakon što je imovina prešla granicu (nisab).] Dakle, čovjek ako hoće radi svoja dobrovoljna djela i ne radi ih ako to neće. I ovdje se ogleda Allahova dželle-šanuhu veličina. Pošto neznalice i idioti nisu u stanju da shvate znanje o kazau i kaderu oni ne vjeruju u ono što su rekli alimi ehli sunneta i sumnjaju u čovjekovu moć (kudret) i njegov slobodni izbor (ihtijar). Oni misle da je čovjek nemoćan i da je primoran da uradi ono što je izabrao. Oni se, videći da čovjek u izvjesnim slučajevima ne može izabrati, loše izražavaju o alimima ehli sunneta. Ovo njihovo pogrešno ponašanje nam upravo pokazuje da oni imaju volju i izbor.